Znate li da postoji ortoreksija? Radi se o poremećaju prehrane koji se karakterizira opsesivnom usmjerenošću na konzumaciju “zdrave” hrane. Termin je prvi put definirao dr. Steven Bratman 1997. godine, a potječe od grčkih riječi orthos (ispravno) i orexis (apetit). Za razliku od drugih poremećaja prehrane poput anoreksije ili bulimije, ortoreksija nije toliko povezana s tjelesnim izgledom koliko s opsesijom o zdravlju i “čistoći” hrane.
Sveprisutni trendovi da je vrlo važno zdravo se hraniti i da hrana mora biti organski uzgojena, jer je samo takva dobra za naše zdravlje – svakako su doprinjeli razvoju ovakvog premećaja koji uključuje i određene obrasce ponašanja. Osoba koja pati od ortoreksije strogo dijeli hranu na zdravu i nezdravu, opsesivno čita deklaraciju i sastav hrane, izbjegava hranu koja se smatra nezdravom, poput prerađene hrane, šećera, soli, masti, glutena ili laktoze, čak i kada ne postoje medicinske indikacije za to. Dugotrajno planira pripremu obroka, a ako pojede nešto što je ne zdravo, razvija osjećaj krivnje. Izbjegava druženje jer se boji da će konzumirati “pogrešne” namirnice. Ovakvo ponašanje može uzrokovati narušavanje odnosa s obitelji i prijateljima, jer oboljeli često stavljaju prehrambena pravila ispred društvenih interakcija.
Ozbiljni poremećaj
Iako naizgled počinje kao želja za zdravom prehranom, ortoreksija može imati ozbiljne posljedice na tjelesno i mentalno zdravlje. Prije svega radi se o malnutriciji, prekomjerno izbacivanje cijelih skupina namirnica što može dovesti do nedostatka ključnih nutrijenata, poput vitamina, minerala, masti ili proteina. To može izazvati slabost, probleme s koštanom masom, hormonalne poremećaje i oslabljeni imunološki sustav. Zatim je tu psihološki stres odnosno opsesivno praćenje prehrambenih pravila može izazvati anksioznost, osjećaj izolacije i depresiju. Ovaj problem može utjecati na socijalni život odnosno osoba izbjegava obiteljske obroke, ili društvena okupljanja, a što dovodi do usamljenosti i narušava odnose s okolinom. Ortoreksija može postati uvod kasnije u ozbiljnije poremećaje poput anoreksije ili bulimije.
Kako se liječi ortoreksija?
Liječenje ortoreksije često zahtijeva multidisciplinaran pristup. Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) može pomoći oboljelima da prepoznaju i promijene negativne obrasce razmišljanja o hrani, nutricionist može pomoći u izgradnji uravnotežene prehrane bez krutih pravila, u slučajevima malnutricije ili drugih zdravstvenih problema potrebna je intervencija liječnika.
Dakle, ortoreksija nije samo “životni stil” ili pretjerana pažnja na prehranu, već ozbiljan poremećaj koji može imati dalekosežne posljedice na zdravlje. Iako se često maskira kao težnja za zdravljem, njezina opsesivna priroda može ugroziti kvalitetu života i zdravlje oboljelih.
Svepobuhvatan pristup
Liječenje ortoreksije zahtijeva sveobuhvatan pristup jer se ne radi samo o prehrambenim navikama, već o duboko ukorijenjenim psihološkim obrascima i uvjerenjima. Prvi korak u liječenju je prepoznavanje da opsesija zdravom hranom negativno utječe na život. Mnogi ljudi s ortoreksijom ne doživljavaju svoje ponašanje kao problem, jer vjeruju da to što rade je nešto korisno za svoje zdravlje. Zbog toga je važan razgovor s liječnikom, psihologom ili nutricionistom.
Psihodinamička terapija može pomoći u otkrivanju dubljih emocionalnih uzroka opsesije zdravom hranom, poput potrebe za kontrolom ili niskog samopouzdanja. Važan je rad s nutricionistom budući da on ima ključnu ulogu o važnosti uravnotežene prehrane koja uključuje sve skupine namirnica. Treba postepeno uvoditi namirnice koje su ranije bile isključene zbog iracionalnih strahova. Kod težih slučajeva ortoreksije, gdje je prisutna malnutricija ili druge posljedice na zdravlje, može biti potrebno: nadomještanje ključnih nutrijenata putem prehrane ili dodataka prehrani odnosno praćenje tjelesnog stanja kako bi se spriječili ozbiljni problemi poput hormonalnih poremećaja, problema sa srcem ili oslabljenog imuniteta.
Mogući recidivi
Liječenje ortoreksije je dugotrajno i teško, no i moguće, iako je povratak na staro ponašanje moguće. Kako bi se izbjegli recidivi osoba mora ići na redovite terapijske sesije i edukaciju o uravnoteženoj prehrani, poželjno je izbjegavati ekstremne dijete i trendove u prehrani, praćenje mentalnog zdravlja kako bi se kontrolirala tjeskoba ili perfekcionistički obrasci.
Nadalje, razvoj zdravog odnosa s hranom i životom odnosno vježbe poput meditacije i svjesnog jedenja mogu pomoći u smanjenju anksioznosti oko hrane, razgovori s obitelji i prijateljima pomažu u razbijanju izolacije i stvaranju zdravijih društvenih odnosa. Terapeut može pomoći u preusmjeravanju fokusa s hrane na druge aspekte života, poput odnosa, karijere i hobija.
Ortoreksija se može uspješno liječiti uz pravovremenu pomoć stručnjaka i promjenu stava prema prehrani i zdravlju. Važno je razumjeti da zdrava prehrana uključuje fleksibilnost i umjerenost, a ne stroge i rigidne režime. Cilj liječenja nije samo poboljšati prehrambene navike, već i vratiti emocionalnu i socijalnu ravnotežu u životu oboljelih.
