U današnjem društvu koje je sve više digitalizirano i zbog čega su informacije lako dostupne, ali često zbunjujuće, zdravstvena pismenost postaje ključan pojam za očuvanje vlastitog zdravlja i dobrog osjećaja. No, o čemu se tu radi? Zdravstvena pismenost ne odnosi se samo na poznavanje medicinskih pojmova ili sposobnost razumijevanja liječničkih uputa, već se odnosi na šire razumijevanje kako informacije o zdravlju mogu utjecati na naše ponašanje, odluke i opću dobrobit.
Što je zdravstvena pismenost?
Zdravstvena pismenost označava sposobnost pojedinca da pronađe, razumije, ocijeni i primijeni informacije o zdravlju kako bi se donijela kvalitetna odluka o svom zdravlju. To uključuje razumijevanje informacija koje dolaze od liječnika, farmaceuta, zdravstvenih radnika, ali i podataka dostupnih na internetu, u medijima i slično. No, biti zdravstveno pismen ne znači samo da je važno poznavati medicinske termine, već i sposobnost prepoznavanja vlastitih zdravstvenih potreba, traženja pomoći i razumijevanja opcija liječenja.
Zašto je sve to važno?
Ljudi s visokom razinom zdravstvene pismenosti bolje razumiju preporuke liječnika i znaju kada i kako se obratiti za medicinsku pomoć odnosno reagirati. Također, bolje razumiju rizike povezane s određenim tretmanima i lijekovima, kolika je važna prevencija i redoviti pregledi, a takve osobe vrlo često mogu prepoznati simptome bolesti u ranoj fazi i reagirati na vrijeme, čime se smanjuju rizik od ozbiljnih bolesti.
Razumijevanje načina na koji možemo upravljati vlastitim zdravljem može smanjiti potrebu za skupim tretmanima i postupcima – uglavnom kada ljudi razumiju vlastito zdravlje i imaju pristup točnim informacijama, osjećaju se dobro jer su sposobni donositi promišljene odluke. Ovo povećava njihovo samopouzdanje u interakciji s liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima.
Zdravstvena pismenost nije jednodimenzionalna i obuhvaća nekoliko komponenti. Prije svega to nisu samo informacije o zdravlju – razumijevanje osnovnih informacija o zdravlju, poput prehrane, fizičke aktivnosti, mentalnog zdravlja i prevencije bolesti, već i sposobnost čitanja i razumijevanja pisanih informacija, poput uputa za lijekove, etičkih smjernica, bolničkih nalaza ili informacija na pakiranjima proizvoda. Važan je pristup i korištenje zdravstvenih usluga – znanje o tome kako pristupiti zdravstvenim uslugama. Sposobnost ocjenjivanja pouzdanosti informacija, osobito s obzirom na obilje dezinformacija i neprovjerenih izvora, koje nudi internet.
Kako poboljšati zdravstvenu pismenost?
Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan, ljude treba informirati. To može uključivati zdravstvene kampanje, seminare i programe obrazovanja koji objašnjavaju osnovne zdravstvene informacije i pojmove. Zdravstvene organizacije trebaju pružiti informacije (jednostavni izrazi) i uz vizualne prikaze. Internet i mobilne aplikacije igraju veliku ulogu u poboljšanju zdravstvene pismenosti, nudeći informacije i alate koji olakšavaju pristup podacima o zdravlju, a treba poticati pacjente da postavljaju pitanja i traže dodatne informacije od zdravstvenih radnika. Kada je riječ o interentu treba informacije prikupljati samo od provjerenih web stranica.
Statistika o zdravstvenoj pismenosti:
Zdravstvena pismenost je globalni izazov koji utječe na milijune ljudi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), procjenjuje se da skoro dvije trećine odraslih osoba u svijetu ne posjeduje osnovnu zdravstvenu pismenost. To znači da veliki broj ljudi ima poteškoća u razumijevanju osnovnih informacija potrebnih za očuvanje zdravlja, prepoznavanje simptoma bolesti i donošenje informiranih odluka u vezi sa zdravljem.
Iako je statistika alarmantna, problemi zdravstvene pismenosti variraju među različitim populacijama, a nekoliko ključnih faktora doprinosi toj situaciji. Prije svega osobe s nižim obrazovnim statusom imat će slabije razumijevanje medicinskih informacija, jer nemaju razvijene vještine čitanja, analiziranja i primjene informacija. Nadalje, mnogi ljudi s nižim obrazovanjem ne posjeduju sposobnost procjene pouzdanosti informacija, što ih čini osjetljivijima na dezinformacije. Sve to može dovesti do pogrešnog tumačenja medicinskih uputa, propuštanja preventivnih pregleda i pogrešnih odluka.
Iako se informacije o zdravlju sve više digitaliziraju i postaju dostupne online, složenost medicinske terminologije i velik broj zdravstvenih izvora često zbunjuju korisnike. Mnogi se ne mogu snaći u tom moru informacija, što dovodi do nesigurnosti i nepovjerenja prema zdravstvenim stručnjacima. I to treba edukativnim kampanjama mijenjati.
Edukacija o zdravstvenoj pismenosti zahtijeva koordinirane napore različitih dionika. Na prvom mjestu svakako su zdravstveni radnici – liječnici, medicinske sestre, farmaceuti i drugi zdravstveni djelatnici trebali bi biti na čelu edukacije o zdravstvenoj pismenosti. Oni su u najboljoj poziciji da pacijentima objasne medicinske pojmove, odgovore na pitanja, pružajući jasne, lako razumljive upute. Ključni je aspekt komunikacije s pacijentima jest taj da informacija bude jasna, jednostavna i prilagođena njihovim potrebama.
Uloga škole i visokoobrazovnih ustanova
Škole i visokoškolske ustanove trebale bi uvesti obrazovne programe koji uključuju osnovne koncepte o zdravlju i preventivnoj skrbi. Neke jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj već su napravile prvi korak. Tako je Grad Rijeka u školskoj godini 2024./2025. kao prvi i za sada jedini grad u Republici Hrvatskoj uveo Zdravstveni odgoj i obrazovanje u šest osnovnih škola.
-Ovim programom Grad Rijeka postaje prva jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj koja želi raditi na razvoju zdravstvene pismenosti djece i mladih kroz cjelovit pristup učenju o svim aspektima zdravlja kako bi doprinijela dobrobiti svih građana i građanki. Program je namijenjen provedbi u formi izvannastavne aktivnosti u višim razredima osnovnih škola u fondu od 70 sati godišnje. Provedba je zamišljena kroz dva odvojena obrazovna ciklusa od kojih prvi uključuje učenike/ice 5. i 6. razreda, a drugi učenike/ice 7. i 8. razreda, istakli su u Gradu Rijeci.
Dakle, edukacija o zdravlju treba početi već od najranijih školskih uzrasta kako bi se učenici naučili važnosti pravilne prehrane, fizičkoj aktivnosti, upoznali s opasnostima kao što je pušenje, alkohol i druge ovisnosti. Državne institucije, ali i nevladine organizacije, trebale bi biti odgovorne za razvijanje nacionalnih strategija za povećanje zdravstvene pismenosti, ali i mediji u cijelom tom kontekstu imaju važnu ulogu odnosno trebali bi osigurati prostor i za takve teme.
