Antibiotska rezistencija postala je jedan od najvažnijih zdravstvenih problema diljem svijeta, a sve to može rezultirati povećanim morbiditetom i mortalitetom pacijenata kao i produljenim boravkom u bolnici. Inače, ovaj fenomen se javlja kada bakterije razviju sposobnost otpora protiv antibiotika koji se koriste za liječenje infekcija, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija i povećane smrtnosti.
Jedan od glavnih uzroka antibiotske rezistencije je pretjerana i nepotrebna primjena takvih lijekova. Mnogi pacijenti zahtijevaju antibiotike za virusne infekcije, iako su protiv virusa neučinkoviti. Nepravilna doza, trajanje liječenja ili prekid terapije prije vremena također doprinose razvoju rezistencije, jer se bakterije mogu prilagoditi i preživjeti liječenje.
U poljoprivredi, antibiotici se često koriste za poboljšanje rasta i prevenciju bolesti kod životinja. Ova praksa može rezultirati prijenosom rezistentnih bakterija na ljude kroz prehrambeni lanac. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, razvoj novih antibiotika značajno je opao, što smanjuje dostupne opcije za liječenje rezistentnih infekcija, a zbog povezanosti (putovanja, trgovina), olakšano je širenje rezistentnih bakterija među populacijama.
Uglavnom, posljedica rezistencije je produljeno trajanje bolesti, povećan rizik od komplikacija, troškovi liječenja su veći, ali i smrtnost. U nekim slučajevima, uobičajeni antibiotici više ne djeluju na uobičajene infekcije, što liječnicima otežava liječenje pacijenata.
Stoga, struka navodi da treba educirati pacijente i zdravstvene radnike o pravilnoj upotrebi antibiotika, uključujući njihovu ulogu i ograničenja. Razvijanje preciznijih dijagnostičkih alata može pomoći liječnicima da odrede je li antibiotik potreban ili ne, smanjujući nepotrebnu upotrebu, kao i provođenje strogih mjera kontrole infekcija u zdravstvenim ustanovama može spriječiti širenje rezistentnih bakterija. Neki ističu da su potrebna dodatna ulaganja u istraživanje novih antibiotika i alternativnih terapija, ali i ograničavanje upotrebe antibiotika u poljoprivredi i promoviranje boljih praksi u uzgoju životinja može pomoći u smanjenju prijenosa rezistencije.
Tko najviše prepisuje antibiotike?
SAD je zemlja na prvom mjestu i često se ističe kao jedna od zemalja s najvišom potrošnjom antibiotika. Prekomjerna upotreba, posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, povezana je s kulturnim očekivanjima pacijenata i tendencijom liječnika da propisuju antibiotike kako bi zadovoljili zahtjeve pacijenata, čak i kada to nije nužno. U Indiji je dalje zabilježena visoka potrošnja antibiotika, često zbog lako dostupnih lijekova bez recepta. Mnogi pacijenti se oslanjaju na samoliječenje, što dovodi do prekomjerne upotrebe i potencijalne rezistencije. U Brazilu se antibiotici često koriste u zdravstvenom sustavu i stočarstvu, što doprinosi povećanju rezistencije. Postoje i izvještaji o širokoj upotrebi bez adekvatne kontrole. Kina bilježi značajnu potrošnju antibiotika, kako u zdravstvu, tako i u stočarstvu. Ovdje su dostupni bez recepta, što povećava rizik od nepravilne upotrebe. I u Turskoj su također visoke stope propisivanja antibiotika. Problemi uključuju samo-liječenje i široku dostupnost lijekova bez nadzora.
Visoka potrošnja antibiotika u ovim zemljama može se pripisati raznim faktorima. U mnogim zemljama pacijenti očekuju da će dobiti antibiotike za gotovo svaku infekciju, što stvara pritisak na liječnike. Lako dostupni antibiotici bez recepta omogućuju samoliječenje, što može rezultirati neodgovarajućom upotrebom. Niska razina obrazovanja o pravilnoj upotrebi antibiotika može dovesti do njihove prekomjerne primjene.
Zemlje koje najmanje propisuju antibiotike uglavnom su one s razvijenijim zdravstvenim sustavima, strožim propisima i jačom kontrolom nad primjenom antibiotika. Na prvom mjestu je svakako Nizozemska – poznata je po racionalnom pristupu antibioticima i usmjerenosti na smanjenje otpornosti bakterija na lijekove, slijedi Švedska – u ovoj zemlji već godinama postoje vrlo stroge smjernice o primjeni antibiotika i snažan fokus na obrazovanje o otpornosti, ali i Danska – koja ima integrirani sustav praćenja upotrebe antibiotika u ljudskoj medicini i stočarstvu. Norveška – također primjenjuje restriktivnu politiku o propisivanju antibiotika, s naglaskom na preventivne mjere i cjepiva, a listu zaključuje Finska – koja radi na minimiziranju upotrebe antibiotika, uključujući i poticanje liječnika na propisivanje alternativa gdje je to moguće.
Gdje je u svemu Hrvatska?
U Hrvatskoj, upotreba antibiotika je relativno visoka u usporedbi s nekim drugim europskim zemljama. Prema podacima, prosječna potrošnja iznosi oko 20-30 pakiranja na 1.000 stanovnika mjesečno, što je iznad prosjeka Europske unije.
Smanjenje potrošnje antibiotika u Hrvatskoj ključno je za borbu protiv antibiotika rezistencije. Kroz edukaciju, bolju praksu u zdravstvu i zajedničke napore svih dionika, moguće je poboljšati situaciju i očuvati učinkovitost antibiotika za buduće generacije. Postoje određene vrste antibiotika koje se najčešće koriste i koje su najviše propisivane u Hrvatskoj, ali i širom svijeta.
Najviše se prepisuje penicil za liječenje infekcija dišnih puteva, ušiju i sinusa, cefalosporini (bakterijske infekcije), makrolidi, koji se koriste kod infekcije pluća, tetraciklini, flourokinoloni (urinarne infekcije), glikopeptidi.
Statistike i trendovi
Prema dostupnim podacima, penicilini i cefalosporini najčešće su propisivani antibiotici u Hrvatskoj. Ipak, zbog povećane rezistencije, postoji zabrinutost u vezi s prekomjernom upotrebom, što može utjecati na učinkovitost ovih lijekova u budućnosti.
Kao posljednica rezistencije jest pojavnost i infekcije uzrokovane bakterijom Staphylococcus aureus, posebno sojem Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA).
1. Što je MRSA? MRSA je soj bakterije Staphylococcus aureus koji je razvio otpornost na meticilin i mnoge druge antibiotike. Ova otpornost čini liječenje infekcija izazvanih MRSA-om znatno težim i rizičnijim.
2. Gdje se uočava problem? MRSA se često uočava u bolničkim okruženjima, gdje može uzrokovati teške infekcije, poput upale pluća, infekcija krvotoka i infekcija rana.
I za kraj…
Rezistencija bakterija ne nestaje uvijek, a neki sojevi mogu ostati otporni i nakon liječenja. Međutim, ako se bakterije ne izlože antibioticima koji izazivaju rezistenciju, njihova otpornost može oslabiti ili nestati, tijekom vremena. U svakom slučaju, liječenje osoba s antibioticima rezistentnim infekcijama zahtijeva individualizirani pristup, često uključujući alternativne antibiotike i moguću kiruršku intervenciju. Iako se rezistencija može smanjiti ili nestati, važno je pravilno upravljati liječenjem i pratiti stanje pacijenta kako bi se osigurala najbolja moguća skrb.
(ilustracije: freepik)
