Virovitica se može pohvaliti brojnim kreativnim proizvođačima koji svojim proizvodima vjerno opisuju život svog grada, a unazad nekoliko godina može se dičiti i vlastitim “Virovitičkim anđelima”. Za njihov nastanak zaslužna je Ivana Deskar, medicinska sestra iz Virovitice koja izrađuje anđele od domaćeg platna, pričajući priče o davnim vremenima.
Kako ste došli na ideju izrade Virovitičkih anđela?
– Prije osam godina pridružila sam se zajednici “Vjera i svjetlo”, koja okuplja djecu s poteškoćama u razvoju, njihove roditelje i prijatelje. Prilikom priprema za tadašnju božićnu prodaju rukotvorina došla sam na ideju da staro domaće platno, koje beskorisno stoji na tavanu roditeljske kuće, zaboravljeno i načeto zubom vremena, uredim i počnem izrađivati male anđele. Volim reći da su ti anđeli nastali iz ljubavi i prijateljstva prema zajednici koja me oplemenila kao čovjeka, darovala spoznaje o potrebi jednostavnosti komunikacije u međuljudskim odnosima, međusobne ljubavi između roditelja djece s poteškoćama i želje nas prijatelja da im budemo blizu, učeći o strpljivost i dijeleći radost međusobnih druženja.
Možete li otkriti nešto više o samoj tehnici izrade anđela?
– Od samog početka odlučila sam izrađivati anđele u što jednostavnijoj formi. Uzimam drvenu glavicu i tijelo nalik na stožac, okrugla krila smještena što bliže glavi anđela te špagu koju fiksiram na vrh, kao malenu krunu. Ova rukotvorina pogodna je za izvjesiti na bor, u automobilu, kolijevci, cvjetnom aranžmanu, prozoru… Sve navedeno spajam silikonskim ljepilom zagrijanim aplikatorom.
Kolika je prosječna duljina trajanja izrade?
– Izrada jednog anđela traje 20-ak minuta. Međutim, u to vrijeme ne ubrajam uređivanje zapuštenog platna: pranje, iskuhavanje, škrobljenje i rezanje. Svi korišteni materijali su prirodni. Špaga i staro domaće platno izrađeno je na tradicionalan način; močenjem stabljike industrijske konoplje, udaranjem do diobe na vlakna, obradom do niti, pređe, koje potom idu na tkalački stan te počinje sama izrada platna. Posjedujem platna koja su stara i do sto godina.
Na samom pakiranju stoji i simbolična poruka o ljubavi i miru. Tko je zadužen za osmišljavanje tih lijepih želja i kako ste došli do samog naziva “Virovitički anđeli”?
– Suvenirnica u Gradskom muzeju Virovitica tragala je za domaćim suvenirima. O tome me obavijestila kolegica Monika, koja me i potakla da predstavim svoje anđele. Na razgovoru su me uputili kako opremiti suvenire prikladnom kutijicom i nadjenuti naziv proizvodu koji je vezan uz naš grad. Tako je i došlo do naziva “Virovitički anđeo”. Od nedavno sam odlučila na kutijice dodati i kratku priču o nastanku samih anđela.
Načuli smo da je svaki anđeo unikatan, priča za sebe. U čemu pronalazite inspiraciju za samu izradu i imaju li anđeli neki veći smisao?
– Ovi anđelčići za mene nisu samo suveniri; oni predstavljaju poveznicu naše tradicije, običaja te životne borbe radišnih i poštenih ljudi, koji su generacijama mukom i trudom izrađivali grubo platno od industrijske konoplje, a kasnije u njima prenosili žitarice, prehranjivali svoje obitelji i često puta bili “anđeli” koji brinu o svojim najmilijima. Kad izrađujem anđele u tišini i toplini svoga doma, često razmišljam o našim bakama i majkama težacima te svoj muci davnih vremena, žuljevitih ruku i znojnih leđa. Sve te priče iz mojih sjećanja svakom ovom anđelu daju osobnost. Neke ostavim potpuno ne ukrašene, drugima dodam mašnu, biser, srce, dugmad, džepove… Izrada ovisi i o tome razmišljam li o svadbama, ljubavima ili pak dnevnim obavezama. Sami anđeli simboliziraju čuvare s Neba, koji vode nas do spoznaje da smo voljena i Bogu važna bića.
Ivana je polaznik škole crtanja i slikanja “Paleta” već šest godina, a pridružila se i Kreativnoj udruzi “Unikat”, u kojoj zajedno s ostatkom kreativne ekipe uljepšava Viroviticu i svaku javnu manifestaciju. Svoju kreativnu stranu, uz ostale privatne i poslovne obveze, nastojat će širiti i u budućnosti, počevši sa suvenirima na engleskom jeziku za strane turiste koji izrazito cijene izvorne, domaće proizvode.
