Preslica (Equisetum arvense) je iznimna biljka, čiju ljekovitost mnogi još nisu upoznali, a djeluje na cijeli organizam. Pripada obitelji presličnjaka (malena porodica drveća i grmlja), i raste u vlažnim područjima, uz rijeke, potoke i livade. Koristi se u tradicionalnoj medicini, a moderna medicina tek potvrđuje njezina korisna svojstva.
Koje su koristi od ove biljke?
Zašto je ljekovita? Preslica je zapravo izuzetno bogata silicijem, a radi se o sastojku koji utječe na zdravlje – kostiju, kože, kose i noktiju. Biljka je poznata i kao diuretik, što znači da potiče izlučivanje tekućine iz organizma i na taj način sudjeluje u čišćenju bubrega i mokraćnog sustava te može biti korisna za liječenje infekcija mokraćnog sustava (poput cistitisa) ili problema s nakupljanjem tekućine (edemi).
Zbog svojih protuupalnih svojstava, koristi se u liječenju reumatskih bolesti, artritisa i drugih stanja koja uključuju upalu zglobova. Silicij naime podržava mineralizaciju kostiju, pa može pomoći u prevenciji osteoporoze i smanjenju rizika od prijeloma, a može biti koristan u rehabilitaciji nakon prijeloma ili drugih ozljeda kostiju. Kod problema s mjehurom, smanjuje bolove i upalu.
Osim silicija, biljka sadrži flavonoide, a oni djeluju kao antioksidansi, pomažući u zaštiti stanica od oksidativnog stresa i oštećenja koja nastaju zbog slobodnih radikala. To može pomoći u usporavanju starenja i smanjenju rizika od kroničnih bolesti. Stoga, ova je biljka svoju upotrebu našla u proizvodima za njegu kose, kože i noktiju, jer naime silicij, pomaže u poboljšanju elastičnosti te se pokazao dobrim i u spriječavanju opadanja kose i lomljivih noktiju. Čak djeluje i na probavni sustav djelujući blago laksativno, što može pomoći kod zatvora.
Kako je koristimo?
Preslica se može koristiti na nekoliko načina, ovisno o cilju liječenja. Najčešće i najbolje kao čajni napitak. Dovoljno je staviti 1-2 žličice suhe preslice u kipuću vodu, kuhati oko dvije minute, i ostaviti da odstoji do minute, a zatim procijediti. Uobičajeno je da se preslica koristi u ciklusima od 10 do 15 dana. Ovo je preporučeno razdoblje zbog njezinih diuretičkih svojstava i mogućih nuspojava od predugog korištenja.
Ekstrakti i kapsule su dostupni i uzimaju se prema uputama proizvođača. Ako se preslica uzima u obliku kapsula, onda se one koriste kao dodatak prehrani za poboljšanje zdravlja kose, kože, noktiju i kostiju. Za vanjsku primjenu, preslica se može koristiti u obliku obloga za liječenje bolnih zglobova ili kože (oblog se može raditi i u obliku čaja).
Povijest upotrebe preslice
Ova biljka je bila poznata već u starom Egiptu, gdje je korištena za liječenje rana i za podršku zdravlju kostiju i zglobova. U antičkoj Grčkoj i Rimu, cjenili su je zbog diuretičkih svojstava. Grčki liječnik Dioskorid spominje preslicu u svom poznatom djelu De Materia Medica, a radi se o ključnom tekstu u botaničkoj medicini. Dioskorid je koristio preslicu kao lijek za zaustavljanje krvarenja i liječenje problema s mokraćnim sustavom. U srednjem vijeku preslica je bila korištena s istom svrhom, a s 19. stoljećem postaje sve popularnija.
Mogući nuspojave i opasnosti
Iako je preslica općenito sigurna za upotrebu, može izazvati nuspojave ako se koristi u prekomjernim količinama! I to upravo zbog svojih diuretičkih svojstava odnosno pretjerana upotreba preslice može dovesti do dehidracije. Preporučuje se piti dovoljno tekućine prilikom korištenja. Dugotrajna primjena može smanjiti razinu kalija u tijelu, pa se mogu javiti problemi sa srcem i mišićima.
Preporučuje se konzultirati liječnika kod dugotrajne primjene, a ne preporučuje trudnicama ili dojiljama bez prethodnog savjeta s liječnikom. Zbog svojih diuretičkih svojstava, preslica može imati interakciju s određenim lijekovima, stoga je i u tom kontekstu potreban oprez.
Uzgajanje preslice u vrtu ili na farmama
Preslica može rasti i u vrtovima, ali treba voditi računa o njezinoj sklonosti širenju i invazivnosti. Ako se odlučite na uzgoj, najbolje je odabrati vlažno, sjenovito ili polusjenovito mjesto. Otporna je i zahtijeva minimalnu njegu, a može se posaditi u vlažno tlo koje ne mora nužno biti bogato hranjivim tvarima.
