(Autor: Igor Horvat)
Tijekom više od četiri desetljeća karijere, Prong su postupno izgradili prepoznatljiv zvuk koji se nikada nije uklapao u strogo definirane žanrovske okvire. Nastali u njujorškom undergroundu, u ranim su fazama razvijali zvuk oslonjen na sirovu energiju i agresivnost hardcorea i punka. S vremenom se njihov glazbeni izraz mijenjao, poprimajući sve izraženije metalne i industrial odlike te stvarajući kombinaciju koja ih je izdvajala od brojnih suvremenika. Taj ih je razvoj odveo prema prepoznatljivom spoju thrash metala, groovea i industrial zvuka, koji će obilježiti velik dio njihova kasnijeg stvaralaštva.
Važno mjesto u diskografiji benda zauzimaju albumi Beg to Differ (1990.), Prove You Wrong (1991.) i Cleansing (1994.). Svaki je od njih na svoj način pridonio oblikovanju zvuka po kojem su Prong prepoznatljivi, a posebno je Cleansing bendu donio širu publiku i učvrstio njegov položaj na metal sceni devedesetih. Njihov pristup ostavio je traga i izvan granica vlastite diskografije, a Prong se s vremenom nametnuo kao bend čiji se utjecaj može prepoznati u radu brojnih izvođača koji su spajali metal s alternativnim, industrial i hardcore elementima.
U središtu cijele priče nalazi se Tommy Victor, gitarist, pjevač i autor koji je od početka ključna kreativna snaga Pronga. Njegova povezanost s njujorškom glazbenom scenom seže u drugu polovicu osamdesetih, kada je radio kao ton-majstor u legendarnom klubu CBGB, jednom od najvažnijih mjesta u povijesti punka i alternativne glazbe. Njegova karijera, međutim, daleko nadilazi matični bend. Bio je član Ministryja, s kojim je snimio tri studijska albuma, a dugogodišnji je suradnik Glenna Danziga, s kojim i dalje nastupa. Njegov se rad povezuje i s imenima poput Roba Zombieja, Marilyn Mansona i Trenta Reznora, što dodatno govori o širini njegova glazbenog iskustva i mjestu koje zauzima na sjecištu različitih pravaca alternativne i teže rock/metal glazbe.
Povod za ovaj razgovor novi je studijski album Prong, koji 6. studenoga izlazi za Napalm Records. Riječ je o četrnaestom studijskom albumu benda, na kojem Victor nastavlja istraživati mogućnosti zvuka koji Prong razvijaju desetljećima, povezujući nasljeđe benda s novim idejama. Andy Sneap bio je zadužen za miks i mastering albuma, a s Tommyjem smo razgovarali o nastanku novih pjesama, aktualnoj postavi, promjenama kroz koje je bend prolazio te njegovu pogledu na vlastitu glazbenu ostavštinu i utjecaj Pronga na generacije bendova koje su došle nakon njih. Razgovor smo naposljetku realizirali putem Zooma, iz drugog pokušaja, no čekanje se isplatilo.
Tommy, drago mi je što se ponovno susrećemo, pa makar i ovim putem. Vjerojatno se ne sjećaš, no od našeg posljednjeg susreta prošlo je gotovo deset godina!
I meni je drago, a ispričavam se zbog odgode od prošlog tjedna. Ti si trenutačno u Mađarskoj?
Ne, ja sam iz Hrvatske! (smijeh)
Oh, sorry! (smijeh) Ja sam kod kuće, izvan NYC-a, nedaleko od samog grada.
Već si me uspio iznenaditi ovom majicom Marduka koju nosiš! (smijeh)
Da, nedavno sam bio na turneji s Danzigom. Glenn je veliki obožavatelj Marduka i prijatelj je s članovima benda, pa je nabavio hrpu njihovih majica. Tako sam i ja došao do jedne.
Idemo se posvetiti glavnom razlogu ovog intervjua, a to je, naravno, vaš novi album, jednostavno nazvan Prong, koji je ujedno i vaš četrnaesti studijski album. Dakle, kakvi su tvoji ukupni dojmovi o njemu? Kako bi ga usporedio s prethodnim izdanjima i predstavlja li on smjer u kojem želite da se Prong trenutačno glazbeno razvija?
Prong se uvijek mijenja, to je jednostavno tako, što je jedan od naših problema, ako to uopće želimo nazvati problemom. Stalno se razvijamo, ali istovremeno se vraćamo vlastitim korijenima. Na ovom albumu dosta smo se osvrtali na prošlost jer smo odradili turneju povodom 31. obljetnice albuma Cleansing. Zbog toga sam morao ponovno naučiti svirati i otpjevati polovicu pjesama s tog albuma, pa sam mu se posvetio doista temeljito. Bio sam jako zadovoljan tim iskustvom. Kad sam se vratio s turneje, morao sam početi pisati novi album, a utjecaj tog razdoblja osjeti se i na njemu. Na toj smo turneji imali i vrlo dugačak koncertni repertoar, u sklopu kojeg smo izvodili pjesme s albuma Force Fed i Primitive Origins. Dakle, bili smo duboko uronjeni u nostalgiju za različitim razdobljima Pronga. Istovremeno sam na radiju slušao metal iz devedesetih i pomislio kako velik dio te glazbe zapravo vuče korijene iz onoga što je Prong radio. Zato sam želio napraviti album koji će na neki način biti nostalgičan, ali istovremeno zvučati moderno i istaknuti utjecaj koji je Prong imao na brojne bendove i glazbu općenito. Mislim da je i naša njujorška priča nešto izvorno i posebno, nešto što nas izdvaja od drugih. Upravo to ovaj album predstavlja za mene. Ne pripadamo isključivo jednom žanru, nego obuhvaćamo nekoliko različitih stilova. Mislim da je Prong tijekom godina izgradio dobru i prepoznatljivu priču, a ovaj album na neki je način i izraz ponosa na sve što smo postigli.
Nakon toliko godina aktivnosti i četrnaestog studijskog albuma, isti ste jednostavno odlučili nazvati Prong. Takav naslov može imati različita značenja. Je li to na neki način osvrt na sve što ste postigli tijekom karijere i svojevrsno potvrđivanje identiteta benda? Iskreno, ovdje sam očekivao da ćete na album uvrstiti i pjesmu Prong, možda kao svojevrsnu himnu benda. Primjerice, Iron Maiden često završava koncerte upravo pjesmom Iron Maiden i slično. Jeste li ikada razmišljali o tome da i vi napravite takvu stvar?
Razmišljao sam o tome. To je ovdje mogao biti slučaj s pjesmom The Banner, a moja supruga smatrala je da bismo je jednostavno trebali nazvati Prong. Tyler, naš bubnjar, nije baš bio oduševljen tom idejom. Malo sam se ipak povukao jer sam se u neku ruku uplašio takvog poteza. Na kraju smo pronašli kompromis. Album smo nazvali Prong, iako smo razmišljali i o naslovu The Banner. Dakle, ta su dva naslova bila u igri, ali odlučili smo se za Prong, a pjesmu smo nazvali The Banner. Tako smo izbjegli ideju da imamo pjesmu koja bi bila svojevrsna himna benda. Možda bi to bilo dobro rješenje, ali nisam siguran. Pristao sam na kompromis jer jednostavno nisam želio nikoga uvrijediti, bilo članove benda, diskografsku kuću ili bilo koga drugoga. Na kraju sam zaključio da je ovako ipak bolje. Iskreno, u nekim stvarima se oslanjam i na Tylerov sud. Mlađi je od mene pa sam pomislio da možda ima pravo. Nijedan drugi naslov pjesme, osim The Banner, nije mi se posebno nametnuo kao naslov albuma. Nisam imao ništa protiv tog prijedloga, ali svidjela mi se ideja da napokon imamo album koji nosi ime benda.
Već smo naglasili da na novom albumu ponovno kombinirate različite glazbene elemente, što je oduvijek bilo karakteristično za Prong. Već prve dvije pjesme, The Banner i New Commission, donose thrash metal s melodičnim refrenima, dok The Uprising ima izraženiji industrijski zvuk, a Uncertain Truth više naginje melodiji. Slažeš se da je upravo spoj agresivnosti, industrijskih tekstura i melodije zaštitni znak benda Prong? Kako uspijevate prirodno povezati sve te elemente tijekom skladanja novog materijala?
To bi trebala biti naša formula. Htio sam se pobrinuti da na ovom albumu to bude još izraženije. Jedan od načina da to postignem bio je da ovaj put ne angažiramo vanjskog producenta. Naime, na posljednjih nekoliko albuma imali smo producente koji su odradili fantastičan posao, poput Stevea Evettsa i Chrisa Colliera. Međutim, oni su bend pomalo usmjeravali u vlastitom pravcu, a nisu baš dijelili moje glazbene korijene. Dakle, ja sam taj koji nosi te korijene i imam potrebno iskustvo da taj zvuk oblikujem i s produkcijske strane. Mislim da je važno da taj segment ostane zaštitni znak benda, svojevrsni pečat s atmosferom Lower East Sidea u New Yorku. Otkako sam se vratio u New York i ovdje napisao posljednja dva albuma, uspio sam dodatno oblikovati taj zvuk. Mislim da smo tako došli do izraženijeg zvučnog identiteta, koliko god je to moguće.
Andy Sneap jedan je od najcjenjenijih producenata u metal svijetu, a na ovom je albumu bio zadužen za miks i mastering. Kako je došlo do vaše suradnje? Što je Andy donio albumu, koliko je utjecao na njegov konačni zvuk i kakvo je tvoje iskustvo rada s njim?
Andy je u potpunosti utjecao na zvuk albuma. Iako nije producirao album, već je radio miks i mastering, dao bih mu i produkcijske zasluge jer je uložio toliko vremena u njega. Album sam morao snimiti u kratkom roku i sve smo odradili vrlo brzo, u lokalnom studiju. Bilo je nekoliko razloga za to. Jedan od njih bio je taj što sam dobio pogrešne informacije o roku za predaju albuma (smijeh), pa sam nekako izgubio iz vida koliko nam je vremena preostalo. Na kraju smo sve morali snimiti na brzinu. To mi je odgovaralo jer sam razmišljao ovako: ako ćemo sve odgađati i čekati, čemu to? Bolje je jednostavno završiti album. Imao sam na umu mogućnost da netko drugi odradi miks. Međutim, kada sam počeo raditi na miksu s lokalnim tonskim inženjerom, odlučio sam odustati od toga i nazvati Andyja. On je od početka bio moj prvi izbor, a srećom, imao je nešto slobodnog vremena. Na kraju je uspio pronaći još više vremena za nas. Andy je uložio nevjerojatno mnogo truda u album. Doslovno je rastavio snimke na sastavne dijelove i ponovno ih oblikovao. Rezultat je nevjerojatan. Mislim da je ovo jedan od najbolje produciranih albuma Pronga, ako ne i najbolji. Kvaliteta zvuka je izvanredna. Jedna od stvari zbog kojih bi zaslužio i produkcijske zasluge jest način na koji je obradio vokale. To je nešto drukčije i gotovo se poklapa s mojom vizijom. Dugo sam se bojao krenuti u tom smjeru i ostaviti samo jedan sirovi vokal, bez dodatnih slojeva. Smatrao sam da bi Steve Evetts, koji je fantastičan producent, mogao odlično obaviti posao s vokalima. Ipak, često mi se činilo da su zvučali pomalo previše uglađeno. Na ovom su albumu vokali nešto grublji i ponekad zvuče manje ispolirano, što mi se sviđa. Mislim da je i Cleansing imao tu komponentu. Imao je nešto sirovo, pomalo ružno, ali istodobno odlično. Nisam baš neki sjajan pjevač, pa sam zaključio da se trebam usredotočiti na stav i energiju. Godinama sam se trudio postati sjajan pjevač, ali to mi ionako nitko ne priznaje. Zato sam odlučio da se jednostavno usredotočim na stav. Mislim da na ovom albumu vokali imaju upravo takav naboj.
Već smo razgovarali o The Banner, ali postoji li još neka pjesma na albumu za koju smatraš da posebno dobro predstavlja današnji Prong? Imaš li neku koju bi posebno izdvojio i zašto?
Mislim da je The Uprising dobar izbor jer je to prva pjesma koju sam napisao nakon povratka s turneje. Više od bilo koje druge pjesme na albumu odaje počast albumu Cleansing. Uložio sam mnogo vremena u nju. Bila je to prva pjesma koju sam počeo pisati i bilo mi je važno da budem zadovoljan njezinim smjerom. Zato sam joj posvetio puno pažnje. Nakon tjedan ili dva odmaknuo sam se od nje, počeo raditi na drugim idejama i baviti se drugim stvarima. Kada sam joj se ponovno vratio, shvatio sam da sam na pravom putu i pomislio da trebam dovršiti pjesmu kako treba. Svirali smo je i uživo prije izlaska albuma, a publika ju je dobro prihvatila. Vjerojatno je upravo The Uprising mogla biti singl ili jedan od singlova, ali diskografska kuća odlučivala je o tome koje će pjesme biti objavljene kao singlovi. Nisam se htio miješati u te odluke jer bih, ako nešto pođe po zlu, na kraju ja bio kriv. Oni se bave prodajom albuma, a ja stvaranjem glazbe. Na njima je da procijene što je najbolje napraviti. Ne mislim da su uvijek u pravu, ali ne mogu tvrditi ni da sam stručnjak za današnju glazbenu industriju. Dakle, zbog navedenih razloga izdvojio bih upravo The Uprising.
Moram naglasiti da su onda diskografske kuće u prošlosti dobro birale vaše singlove jer sam se upravo tako navukao na vašu glazbu. Sjećam se pjesama s albuma Beg to Differ i Prove You Wrong, a posebno Lost and Found. Eh, ta me pjesma osvojila! Nemaš pojma kroz što sam sve morao proći da bih nabavio Prong albume nakon što sam je čuo!
Svi znamo kako je tada bilo u istočnoeuropskim zemljama. Svi govore o tome koliko je tada bilo teško doći do takvih albuma, a pretpostavljam da je tako bilo i u Hrvatskoj. U ono vrijeme bili smo pod ugovorom s Epic Recordsom, što je ipak bila drugačija situacija. U međuvremenu smo objavili niz albuma koji su nekako prošli nezapaženo. Nadam se da će s Napalmom biti drukčije. Moram reći da sam bio jako uzbuđen što smo potpisali ugovor s njima jer to bendu daje određenu vjerodostojnost i potvrđuje njegov status. Mislim da je to dobra stvar.
Napalm Records danas ima vrlo širok raspon izvođača, a slažem se kako se ovdje radi o velikom plusu za Prong. Sjećam ih se još iz 90-ih, kada su bili više orijentirani na gothic i black metal, ali danas imaju i velike američke bendove poput Alter Bridgea. Američko i europsko glazbeno tržište ponekad su kao dva različita svijeta, ali Napalm je danas vrlo velik i utjecajan ovdje u Europi.
Da, Alter Bridge se često može čuti na američkom radiju, a isti je ondje još uvijek utjecajan. Problem je što je jako teško doći do njega. Sustav je prilično neobičan, a postaja Octane uvelike određuje što će se slušati. Ne razumijem baš najbolje kako sve to funkcionira. Moj je glazbeni ukus ionako više okrenut starijoj glazbi nego modernim trendovima. Iako je Prong od početka imao industrijskih elemenata i koristio sam semplere još od ranih dana digitalne produkcije, nisam ljubitelj glazbe koja se previše oslanja na računala. Za mene su najvažniji riffovi, vokali i bubnjevi. Mnogi bendovi koji se danas vrte na Octaneu zapravo više zvuče kao pop izvođači nego kao metal bendovi. Današnja digitalna tehnologija omogućuje gotovo neograničene mogućnosti produkcije, zbog čega su se izgubili nekadašnji standardi. Kad pogledaš tročlane rock bendove poput Creama ili Jimi Hendrix Experiencea, njihova su ograničenja bila dio onoga što ih je činilo posebnima. Danas se sve može napraviti uz pomoć tehnologije, a mnogi bendovi nastupaju uz unaprijed snimljene matrice. Ponekad se čini da više ne moraju ni sami uživo izvoditi sve što čuješ na snimkama. To mi je prilično čudno.
.
Da, vremena su se potpuno promijenila. Sve nas hvata nostalgija, a ja sam nostalgičan za gotovo svime, čak i za 90-ima, iako sam uvijek smatrao da su 80-e bile pravo vrijeme za glazbu. Ali što se može? Htio sam te pitati nešto vezano uz postavu Pronga. Spomenuo si bubnjara Tylera Bogliolea i basista Christophera Deana, pa je u usporedbi s albumom State of Emergency ovdje riječ o potpuno novoj postavi.
Zapravo, i nisu baš novi članovi. Griff, bubnjar na albumu State of Emergency, nije sudjelovao na turnejama jer je Tyler odrađivao gotovo sve nastupe uživo, a svira i na live albumu. Slično je i s Deanom, koji je bio uz bend još u vrijeme tog albuma, pa i ranije. Obojica su prije toga bili naši tehničari. Tyler je bio bubnjarski tehničar, a Dean gitaristički. Dean je poslije uskočio umjesto Jasona, koji je povremeno odlazio i vraćao se u bend. U međuvremenu je Griff odlučio otići u jedan TikTok bend koji se iznenada pojavio i nakratko postao prilično popularan, ali danas više nije toliko aktivan. Tyler i Griff bili su najbolji prijatelji. Dakle, nisu to baš novi ljudi. Već su sedam ili osam godina uz nas, doduše s povremenim prekidima.
Naravno, mislio sam na postavu koja snima studijske albume. Kad pogledaš podatke o nekom albumu, obično se navode članovi benda koji su u njemu svirali u vrijeme njegova izlaska. Nego, zna se da si ti glavni autor pjesama, no kakav su doprinos Tyler i Dean dali novom albumu Prong?
Tyler je odigrao važnu ulogu na albumu. Dean je imao obiteljskih problema, pa zbog problema s rasporedom nije mogao sudjelovati u snimanju koliko smo planirali. Morali smo brzo ući u studio i snimiti album, tako da smo Tyler i ja praktički sve odradili u kratkom roku. Prije toga sam pripremio demo-snimke s programiranim bubnjevima i osnovnim idejama, a onda smo ih Tyler i ja razradili. Tyler svira na albumu, a Dean je naknadno snimio bas dionice. Ipak, bio je uključen u ranijoj fazi i njegov se doprinos osjeti. Tyler je, međutim, više sudjelovao u samom snimanju, a sa mnom je i koautor pjesme The Banner. Ostatak materijala već sam bio napisao. Sve se dogodilo prilično brzo. Nakon jednog nastupa u New Jerseyju saznao sam da već sljedećeg tjedna moramo u studio. Čak sam jednu pjesmu napisao iza pozornice. Tyler mi je rekao da još nemamo dovoljno pjesama, pa smo odlučili snimiti obradu. Ni to nije bilo dovoljno, pa sam pregledao folder sa starijim pjesmama za koje nisam ni znao jesu li prikladne za Prong. Na kraju smo odabrali dvije, Out of Body i Uncertain Truth. One su pomalo neobične za nas jer imaju više alternativni rock zvuk.
Pa dobro, na to smo već navikli jer uvijek uspijevaš kombinirati različite glazbene stilove u Prong zvuk.
Moglo bi se reći.Primjerice, Uncertain Truth je nastala oko bas-dionice, što je čini drukčijom od gotovo svih ostalih pjesama Pronga.Out of Body me više podsjeća na glazbu koja se osamdesetih svirala u klubu CBGB na Lower East Sideu u New Yorku. Ima nešto od zvuka bendova poput Unsanea i Melvinsa. Pomalo je neobična pjesma, ali meni se sviđa.
Htio bih te pitati i o europskoj turneji. Vidio sam da imate samo devet nastupa, a nažalost, ne dolazite ni blizu Hrvatske, tako da ću vas ovaj put morati propustiti. Planirate li možda još jednu europsku turneju nakon ove?
Da, ovo je samo prvi dio turneje, a slijede još tri etape, dakle ukupno četiri. Budući da sljedeće godine želimo nastupati na festivalima, nismo htjeli previše nastupati prije početka festivalske sezone. Ostale ćemo koncerte rasporediti oko festivalskih nastupa, a nastavak turneje najavit ćemo nakon ove etape. Sljedeće godine imamo puno koncerata. Osim toga, meni je osobno u ovo doba godine teško ići na duge turneje, pogotovo oko Božića, jer imam djecu i obiteljske obveze. Nije jednostavno.
Dakle, ipak postoji šansa da ćemo vas mi iz Hrvatske imati priliku vidjeti, ako ne kod nas, onda barem u nekoj od susjednih zemalja?
Nadam se, ali iskreno, nisam previše razmišljao o tome niti sam detaljno proučavao gdje ćemo sve nastupati. Stalno nam dodaju nove datume, tako da ćemo vidjeti kako će se sve odvijati.
Sada bih se malo vratio u prošlost. Više smo puta spominjali različite elemente koji su karakteristični za Prong. Govorio si i o CBGB-u, gdje si osamdesetih radio kao ton-majstor. Sjećam se kad sam prvi put čuo EP Primitive Origins. Bio je to čisti hardcore/punk. Zatim je na albumu Force Fed zvuk postao bliži metalu, a s Beg to Differ stese okrenuli thrash metalu, ali na svoj način. Bendovi sa Zapadne obale bili su fantastični, ali kad slušaš određenu vrstu glazbe, uvijek tražiš nešto originalno, nešto drukčije. Upravo je tu Prong pronašao svoj prostor. U vašoj su se glazbi postupno pojavili groove i industrial elementi. Je li to bio prirodan proces, tijekom kojeg si upijao različite utjecaje, ili si svjesno pokušavao spojiti različite glazbene stilove?
Mislim da je to bila kombinacija obojega. Prirodno smo željeli biti drukčiji jer se ljudi poput Teda, Mikea i mene nikad nisu uklapali u okolinu. Bili smo svojevrsni autsajderi. Nismo se baš uklapali u hardcore scenu, koja je bila prilično ekstremna, ti su ljudi bili mentalno bolesni! (smijeh) S druge strane, nismo se uklapali ni u metal scenu. U New Yorku je postojala i drukčija metal scena, s bendovima poput Overkilla i Carnivorea, koji su nastupali izvan Manhattana. Mi smo više bili poput art rockera. Ja sam dolazio iz takvog glazbenog okruženja i prije Pronga sam svirao u prilično neobičnim, pomalo ekscentričnim bendovima. S druge strane, u vrijeme albuma Primitive Origins i Force Fed bio sam jako uključen u razmjenu demo-snimki. Ljudi danas vjerojatno ne shvaćaju koliko je to tada bilo važno. Razmjenjujući demo-kasete, povezivali smo se s glazbenicima i scenama diljem zemlje i svijeta. Postojala je cijela mreža fanzina koje su ljudi sami izrađivali i distribuirali. Primjerice, Borivoj Krgin i drugi ljudi koji su danas poznati u glazbenim krugovima, posebno preko portala Blabbermouth, imali su svoje fanzine. Tako smo pratili što se događa na sceni. Bilo je toliko bendova, pogotovo na izdavačkim kućama poput New Renaissance Recordsa. I mi smo se pojavili na kompilacijama poput Speed Metal Hell – Volume III. Bilo je more speed metal bendova, ali i onih koji su svirali grindcore. Pomislili smo da će se Prong izgubiti među svima njima i da nećemo ostaviti nikakav trag. Pitali smo se što možemo učiniti da budemo drukčiji. Upravo je to bila osnovna ideja s kojom smo kreirali Beg to Differ: uključiti elemente koje drugi bendovi nisu koristili. Dakle, bio je to svjestan pristup, ali istodobno i dio naših osobnosti. Nismo se željeli uklopiti, a nismo se ni uklapali. Ja se, zapravo, ni danas nigdje ne uklapam. To nam je jednostavno bilo prirodno, ali bili smo itekako svjesni onoga što radimo. I Ted je često govorio: „Ne želimo raditi ono što radi ovaj bend.” Onda bismo jednostavno rekli: „Ma j**i ga, nećemo to raditi.” Tako smo postupno razvili vlastiti zvuk. Kad smo došli do te faze, imali smo pjesme poput Beg to Differ, Steady Decline i Lost and Found, koje su se razlikovale od svega što su drugi bendovi tada radili.
Slažem se, upravo je zvuk tih pjesama bio nešto poput neobičnog thrash metala, ali iz malo drukčije perspektive.
Iz perspektive art rockera, upravo tako!
Sljedeći korak u vašoj karijeri donio je još veći odmak od ustaljenih glazbenih konvencija.
Da, album Cleansing bio je još jedan pokušaj da napravimo nešto što nitko drugi nije radio.
Upravo to želim istaknuti. Album Cleansing iz 1994. donio je velik zaokret u vašem zvuku, s izraženijim groove metal i industrial elementima. Kad danas slušam taj album, čini mi se da su mnoge od tih ideja poslije prihvatili nu metal bendovi, od kojih su neki krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih postali među najpopularnijima na svijetu. Možda je to pomalo smjela tvrdnja, ali imam osjećaj da su mnogi od njih preuzeli dosta toga od Pronga, a da vam pritom nisu odali dovoljno priznanja. Što misliš o tome?
Da, potpuno se slažem. Ranije u našem razgovoru spomenuo sam da sam to ponovno otkrio slušajući radio. Nedavno sam kupio novi automobil koji ima XM satelitski radio pa sam pomislio: „Hajdemo vidjeti što se događa na glazbenoj sceni.” Imam sina kojeg jako zanima glazba pa smo slušali puno stvari iz devedesetih. I pomislio sam: „Holy shit!” Neke od tih bendova nisam uopće slušao jer sam ih jednostavno ignorirao. Ljudi su svašta govorili o njima, a neke sam pjesme i čuo, no sada sam počeo obraćati više pozornosti i pomislio: „Isuse, kako ovi bendovi zvuče!” Tek tada sam počeo shvaćati koliko toga ima. Nedavno sam ponovno čuo neke od tih stvari. To je, zapravo, jedan od razloga zbog kojih sam želio uključiti određene elemente u dizajn ovog albuma. Volio bih da ljudi to primijete. Zato sam želio vratiti neke elemente Pronga koje su drugi bendovi preuzeli i uključiti ih u naš novi album. Želimo podsjetiti novinare i publiku na to. To je jedan od razloga zbog kojih se album zove Prong i zbog kojih smo upotrijebili upravo taj logotip. Mnogi su bendovi krenuli putem čija smo vrata upravo mi otvorili.
Prije nego što završimo razgovor, želio bih te pitati još nešto o Danzigu. Snimio si s njima mnogo albuma, no u posljednjih devet godina jedini studijski bio je svojevrsni tribute Danzig Sings Elvis. Možemo li očekivati nešto novo od Danziga ili je bend danas uglavnom usmjeren na koncertne nastupe?
Trenutačno nema planova za snimanje novog albuma. Nakon albuma Black Laden Crown rekao mi je da je to posljednji album Danziga. Upravo sam se vratio s turneje s njim i razmišlja o potpunom povlačenju iz glazbe. Planiramo nastupe i sljedeće godine, ali on razmišlja o tome da napokon sve završi. Mogu zamisliti da će se to doista dogoditi, da će se napokon malo opustiti i početi uživati u životu! (smijeh) S druge strane, možda ima i druge planove. Spominjao je novi film koji bi uskoro trebao izaći, a mogao bi se baviti još raznim stvarima. Ipak, mislim da više neće biti novih albuma Danziga.
Evo, to bi bilo sve za ovaj put. Hvala na tvom izdvojenom vremenu, a još jednom se nadam da ćete u sklopu sljedeće turneje ipak posjetiti i naše krajeve!
I ja se nadam. Volio bih otići na odmor u Hrvatsku. Zapravo, danas svi idu u Albaniju jer je Hrvatska postala preskupa! (smijeh) To mi je jedna od želja. Volio bih napokon ponovno posjetiti Europu kao turist, s obitelji, bez žurbe i stalnog trčanja iz jednog grada u drugi. Bilo bi lijepo ostati na jednom mjestu nekoliko dana i zaista uživati u svemu. Da, to bi bilo sjajno!
PRONG DISKOGRAFIJA (studijska izdanja):
- Primitive Origins (EP, 1987)
- Force Fed (1988)
- Beg to Differ (1990)
- Prove You Wrong (1991)
- Cleansing (1994)
- Rude Awakening (1996)
- Scorpio Rising (2003)
- Power of the Damager (2007)
- Carved into Stone (2012)
- Ruining Lives (2014)
- Songs from the Black Hole (2015)
- X – No Absolutes (2016)
- Zero Days (2017)
- State of Emergency (2023)
- Prong (2026)
PRONG 2026:
- Tommy Victor – vokal, gitara
- Tyler Bogliole – bubnjevi
- Christopher Dean – bas
PRONG Live 2026
Uprising Euro Tour 2026
13.11.26 DE – Rheine / Level
14.11.26 NL – Eindhoven / Helldorado
15.11.26 BE – Kortrijk / DVG Club
16.11.26 DE – Hannover / Music Center
17.11.26 DE – Essen / Turock
18.11.26 DE – Herford / Kulturwerk
19.11.26 DK – Copenhagen / Hotel Cecil
20.11.26 DK – Aarhus / Voxhall
22.11.26 GR – Athens / Gazarte
PRONG Online:
https://www.facebook.com/prongmusic
https://www.instagram.com/prongtheband/?hl=en
FOTO: Rudy DeDoncker/Tom Flynn
