Riječka udruga PaRiter započela je sa istraživanjem na temelju kojeg će se prikupljati iskustva vezana za pobačaj i kontracepciju. Očekuju da će podaci dati stvaran uvid u stanje vezano za ovu tematiku u Hrvatskoj. Istraživanje se provodi kroz formu upitnika i dostupan je na sljedećoj poveznici, a o ovom projektu razgovarali smo s Teom Vidović Dalipi, iz Udruge PaRiter. Podatke će Udruga od građana prikupljati do kraja veljače 2025. godine.
Koji su razlozi za pokretanje navedenog istraživanja, kakva su trenutačno reproduktivna i seksualna prava u Hrvatskoj u odnosu na Europu?
Živimo u patrijarhalnoj sredini koja, sukladno europskom trendu, sve više naginje konzervativizmu te trendovima sužavanja prostora za reproduktivna i seksualna prava žena. To uključuje konzervativne desničarske prosvjede koji su uvezeni u Hrvatsku iz drugih zemalja (primarno Poljske) poput Hoda za život te Klečavaca/Marijinih ratnika koji na javno moljenje krunice pozivaju samo muškarce, a između ostalog mole “za život u predbračnoj čistoći, čednost u odijevanju i ponašanju, obnovu katoličkih brakova” te “za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji”. Veći problem od ovog je trend priziva savjesti u medicinskoj struci, započet 2003. godine, koji i dalje traje te nema tendenciju smanjivanja.
Prava koja imamo nisu nam dana nego smo se za njih borile! Zato je suradnja, povezivanje s drugim zemljama i praćenje rada institucija ključno u unapređenju svih ljudskih prava. Važni su i svi kontraustupci koji postoje u ovoj zemlji, a koji se jasno suprotstavljaju konzervativizmu i desnici. Za javna zagovaranja i utjecaj na javne politike važni su podaci koji ukazuju na stanje u društvu i sustavu.
Primjetan je nerazmjer između statističkih podataka koje vodi nacionalno statističko tijelo za javno zdravstvo i podataka koje posjeduju bolnice, osobito u slučajevima koji se odnose na reproduktivno zdravlje žena. Početkom 2024. još uvijek nemamo objedinjeni ljetopis za 2022. godinu. Zbog toga smo odlučile raditi na izgradnji i povezivanju različitih alata za monitoring ženskih prava u javnozdravstvenom sustavu kroz projekt Catalyst of Change: Supporting a Vibrant Civil Society. U suradnji s profesionalnom istraživačicom Ksenijom Klasnić te aktivistkinjama iz civilnog društva razvile smo upitnik koji će zajedno s zakonodavnom analizom doprinijeti stvaranju monitoring alat za seksualna i reproduktivna prava i zdravlje žena. U Hrvatskoj postoje feminističke organizacije koje svaka na svoj način doprinose zagovaranju i napredovanju seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja žena. U borbi za njihovo puno ostvarenje moramo biti ujedinjene, suradnički nastrojene, dijeliti informacije i usuglasiti taktike. Pozivamo sve žene koje nas čitaju da ispune upitnik o iskustvima vezanim za pobačaj i kontracepciju te tako doprinesu uvidu u realno stanje ženskih seksualnih i reproduktivnih prava u Hrvatskoj.
Pobačaj je u Hrvatskoj reguliran od 1952. Godine, no mogli smo svjedočiti da ga neki liječnici ne žele odraditi zbog priziva savjesti? Što vi mislite o tome? Imali prostora za to u zdravstvu, pa onda i u nekim drugim područjima?
O prizivu savjesti u medicinskoj struci je vrlo jasno pisala doktorica Jasenka Grujić koja je svoju karijeru gradila radeći u sustavu iz kojeg je potom izašla. Sustav najbolje poznaju stručnjaci koji su ili dio njega ili su nekoć bili dio njega. Kao što doktorica Grujić ističe – prizivu savjesti nije mjesto u medicinskoj struci zato što je moralni imperativ medicinskih stručnjaka dobrobit pacijenata, a ne osobni interes. O tome jasno govore i Etičke i profesionalne smjernice za opstetriciju i ginekologiju: kada medicinski radnici svoje osobne obaveze koje im nameće savjest stavljaju ispred ispunjavanja svoje profesionalne odgovornosti i obaveze, oni su u sukobu obaveze.
Kada opstetričar-ginekolog ima priziv savjesti on treba uputiti pacijenticu kvalificiranom kolegi koji nema takav prigovor; no problem je što je u Hrvatskoj sve više prizivača savjesti što žene dovodi u situaciju da na zahvate moraju otići u druge zemlje (Slovenija, BIH, Nizozemska). Abortus je medicinski zahvat nakon kojeg je ženskom tijelu potreban oporavak – često u fizički, i onaj psihološki. Vjerujem da žene ne žele prolaziti kroz to iskustvo ukoliko ono nije nužno. Ne zaboravimo da postoje i slučajevi u kojima su abortusi bili nužni za spas života pacijentica pa su se liječnici i tada prizivali na vlastitu savjest. Ključ svega leži u seksualnosti edukaciji i kontracepciji, a ne zabranama. A mi živimo u društvu koje nam brani i abortus i seksualnu edukaciju i kontracepciju. Pa tko je ovdje lud!?
U 2021. godini obavljeno 7.712 pobačaja, a u 1.774 slučajeva kao razlog za prekid je bila neželjena trudnoća. Nadalje, u 80 posto slučajeva žene koje su tražile pobačaj se nisu koristile kontracepcijom? Zašto žene i djevojke ne koriste danas u 21. Stoljeću kontracepciju? Koja su vaša zapažanja?
Planiranje obitelji i kontracepcija su odgovornost prema sebi, obitelji i društvu, a da bi pojedinac mogao održati tu razinu odgovornosti potrebno je postojanje društvene odgovornosti prema pojedincu. Jasenka Grujić je napisala knjigu “Kontracepcija. Priručnik za reproduktivno zdravlje” koja je predstavljena ove godine na Interliberu. Ova knjiga daje detaljan uvid i pruža znanje upravo o toj odgovornosti koju prethodno spominjem. Doktorica Grujić u knjizi ističe kako je pristup sigurnoj i učinkovitoj kontracepciji javnozdravstveni imperativ. Dodala bih da je i seksualna edukacija odgojno-obrazovni imperativ. S takvim preduvjetima bi prekid neželjene trudnoće mogao biti iznimka. “Spolni odnos pruža uzbuđenje, a orgazam vrhunsku ugodu i relaksaciju. Iako ljubav i razmjena nježnosti nisu uvijek nužne, tek takav okvir pruža muškarcima i ženama mogućnost transcendencije i smisla. Transcendencije kao sposobnosti razuma da pristupa višem stupnju poznavanja svijeta.” Seksualnost je dio naših svakodnevica i potpuno je apsurdno da je ona u društvu predstavljena kao misterija.
Je li ona svima dostupna? Ako nije zašto nije? Što je s muškarcima? Zašto oni ne bi bili ti koji će koristiti kontracepciju?
Udruga Sofija je istraživanje o dostupnosti i korištenju kontracpecije na području Republike Hrvatske u 2024.godini. One ističu da kontracepcija nije samo alat za sprečavanje neželjene trudnoće; ona omogućava ljudima da oblikuju svoj život prema vlastitim željama i potrebama, pozitivno utječući na njihovo zdravlje, blagostanje i društveni status. Istraživanje je pokazalo da su petini ispitanika cijena i otežan pristup (prostorno, prometno, nedostupnošću usluga i informacija) prepreka za korištenje određenih sredstava/metoda. Istraživanje je pokazalo sljedeće rezultate: 45% ispitanica najčešće koristi kondome, 23 % najčešće koristi kontracepcijske pilule, a manje od petine (18%) koristi prekinuti snošaj kao najčešću metodu kontracepcije. Spirala je četvrta po redu sa samo 4% korisnica, a praćenje plodnih dana na petom mjestu s 3 %. Manji dio ispitanica (4 %) uopće ne koristi kontracepciju.
Knjiga Jasenke Grujić “Kontracepcija. Priručnik za reproduktivno zdravlje” daje sveobuhvatan uvid u kontracepciju kao i vrste kontracepcije koje postoje. Tako poglavlje 13 govori o kontracepciji za muškarce u transrodne osobe. Postoje svega dvije metode kontracepcije koje mogu koristiti muškarci, a to su prezervativi/kondomi i vazektomija. Ekonomska, kulturna i religijska određenja uvjetuju prihvaćanje kontracepcije za muškarce. Postoje istraživanja o potencijalnim muškim hormonskim kontraceptivima, ali su farmaceutske kompanije blokirale istraživanja zbog skupih regulatornih tereta i visokih troškova pri puštanju preparata na tržište.
Kada istraživanje bude gotovo što onda? Koji su planovi dalje za kampanju? Što s rezultatima?
Pariter je feministička organizacija koja se amplificiranjem ženskim glasova bori protiv strukturalnog rodno-uvjetovanog nasilja. Taj rad se temelji na doticaju sa stvarnošću, istraživanjima, edukacijama te zagovaranjem. Ovo istraživanje dio je tog rada kao i doprinos radu svim drugim feminističkim organizacijama u Hrvatskoj. Monitoring alat je zapravo izgradnja sinergije znanja, iskustva i zagovaranja svih feminističkih organizacija te predlaganja izmjena i javnih politika prema Vladi RH, jedinicama lokalne samouprave i drugim dionicima koji mogu utjecati na sustav. Podaci nam daju uvid u stanje na temelju kojeg možemo predviđati posljedice i trendove. Zato nam je suradnja sa stručnjacima poput istraživačice Klasnić važna. Mi ćemo rezultate istraživanja javno objaviti te u suradnji s našim suradnicama predlagati promjene koje su nužne kako bi se unaprijedila seksualna i reproduktivna prava žena u Hrvatskoj.
