Još nas samo tjedan dana dijeli od večeri kada će Rijeka ponovno zablistati u znaku mode. Središte grada još će se jednom pretvoriti u veliku modnu pistu, a Riječke stepenice proslavit će svoje 18. izdanje.
Ono što je prije gotovo dva desetljeća počelo kao ideja modne revije na otvorenom danas je postalo jedno od najprepoznatljivijih modnih događanja u Hrvatskoj, ali i mjesto susreta mode, kreativnosti, poduzetništva, mladih talenata i poslovnih prilika.
Uoči ovogodišnjeg izdanja razgovarali smo s Ivanom Delač, direktoricom i idejnom zaštitnicom Riječkih stepenica o 18 godina stvaranja ove modne priče, ovogodišnjem programu, budućnosti hrvatske mode te svemu onome što se događa iza kulisa spektakla koji će ponovno okupiti Rijeku.
Riječke stepenice ove godine slave svoje „punoljetstvo“ i ulaze u 18. izdanje. Kada se osvrnete na proteklih osamnaest godina, što vas čini najponosnijima? Jeste li prije gotovo dva desetljeća mogli zamisliti da će ova manifestacija izrasti u ono što je danas?
Najponosnija sam na činjenicu da su Riječke stepenice od ideje modne revije na otvorenom prerasle u najveću i najdugovječniju modnu manifestaciju u Hrvatskoj te jedan od prepoznatljivih događaja u regiji. Kada sam ih prije 2007. godina pokrenula imala sam jasnu viziju da Rijeka dobije autentičan modni događaj koji neće biti samo još jedna modna revija u nizu nego projekt snažno povezan s gradom, njegovim ljudima, turizmom i gospodarstvom. Naravno da sam željela da projekt traje i raste, ali teško je prije dvadeset godina bilo zamisliti da ćemo gotovo dva desetljeća poslije govoriti o manifestaciji koja okuplja više od 80 sudionika, preko tisuću posjetitelja tijekom dva sata programa, oko 60 medijskih redakcija iz cijele Hrvatske koje je prate i imati izravan televizijski prijenos. Posebno sam ponosna što Riječke stepenice nisu ostale samo mjesto predstavljanja odjeće, nego su postale platforma koja povezuje hrvatske dizajnere, obrtnike, poduzetnike, učenike, obrazovne institucije, beauty industriju, medije, turizam i kreativne industrije. Kroz projekt smo otvorili prostor mladim ljudima koji su upravo na našoj pisti dobili priliku prvi put predstaviti svoj rad pred velikom publikom, ali i upoznati ljude koji im mogu biti važni u nastavku profesionalnog razvoja. Važno mi je i što smo tijekom svih tih godina ostali otvoreni građanima i zadržali besplatan ulaz, jer sam od početka željela da moda izađe iz zatvorenih prostora i postane dio grada. Riječke stepenice moj su autorski projekt pa njihov kontinuitet za mene ima i veliku profesionalnu i osobnu vrijednost. Iza tih osamnaest izdanja stoje tisuće organizacijskih odluka, stotine suradnji, brojni nepredviđeni izazovi i golemo iskustvo koje se ne može steći preko noći. Organizirati uspješan događaj jednom je izazov, ali stvarati ga gotovo dva desetljeća, neprestano ga razvijati i pritom zadržati interes publike, dizajnera, medija i partnera sasvim je druga razina odgovornosti. Pandemija covid-19 nas je zaustavila na dvije godine I dvije godine zaredon nismo imali manifestaciju no vratili smo se iako to nitko nije očekivao. Velika modna događanja u Hrvatskoj su se sva pogasila tako da Riječke stepenice imau još veći značaj. Najviše me zato veseli što Riječke stepenice i nakon osamnaest godina imaju svoju publiku, snažan identitet i prostor za daljnji razvoj. Kontinuitet nije slučajnost. On je rezultat povjerenja koje se gradi godinama, profesionalnog odnosa prema ljudima s kojima surađujete i sposobnosti da se projekt mijenja zajedno s vremenom, a da pritom ne izgubi ono zbog čega je nastao.
Svako izdanje donosi nova modna imena. Što publiku očekuje ove godine, tko će predstaviti svoje kolekcije i po čemu će ovogodišnje izdanje biti posebno?
Ovogodišnje izdanje posebno je već zbog same simbolike jer „punoljetnost“ Riječkih stepenica obilježavamo s čak 18 modnih revija na otvorenom u spektaklu koji će trajati dva sata. Željeli smo programom pokazati širinu hrvatske modne i kreativne scene, pa će se na istoj pisti susresti afirmirani dizajneri i brendovi, obrtnici, mladi autori, učenici i budući modni stručnjaci. Svoje kolekcije predstavit će Miau Couture, Hitomo, Mala – Pavla Pinezić, Zepter Hyperlight, Boutique Selin, Adriana Rajčić Design, Riječanka Art, Vagant Studio s kolekcijom „Back to Blu“, Callegari Rijeka, Maykl – Mihaela Štimac Rojtinić, Dal Cuore, Mali Atelje TT, Irena Anđelić Devčić i Calico Mood, a posebno me veseli povratak muške mode kroz kolekcije Look Famous i Gentlemans Club. Svoje kreacije predstavit će i članovi Sekcije tekstila i kože Udruženja obrtnika Rijeka: Dajana Hlača – Krojački salon DAJANA, Sandra Jamić – ELA obrt za krojačke usluge, Doris Janković – DOR JAN FELT, Đina Josipović – Krojački salon STOPICA te Marinela Martinčić Knez – Krojački salon ELLA iz Udruženja obrtnika Crikvenica. Posebno mjesto ponovno dajemo učenicima Škole za trgovinu i modni dizajn Rijeka, jer smatram da mladi ne smiju biti samo promatrači modne industrije, nego trebaju dobiti priliku postati njezini aktivni sudionici. Veliku pažnju posvećujemo i cjelokupnom beauty identitetu revije jer ozbiljna modna produkcija nije samo odjeća koju model nosi. To je sklad kolekcije, make-upa, frizure, glazbe, svjetla i načina prezentacije. JN Beauty službeni je make-up Riječkih stepenica, a za glam look manekenki zadužene su vizažistice Paola Peček, Patrizia Jaklin i Greta Karamarko, powered by JN Beauty. Make-up će pratiti aktualne svjetske beauty trendove. Za frizure će se pobrinuti članice Ceha frizera, kozmetičara i pedikera Udruženja obrtnika Rijeka iz frizerskih salona Studio Danijela, Freeze, Simpa i Meo.
Revije će nositi brojna poznata lica, među kojima su bivše Miss Hrvatske Tomislava Dukić i Lucija Begić, Miss Beauty Hrvatske Marinela Grljušić i Elena Kalajžić, Miss Grada Zagreba Martina Blažević i Tara Begedin, Miss Primorsko-goranske županije Erin Panić Furlan i Lana Krnić, kao i brojne druge ljepotice. Program će voditi iskusni televizijski voditelj Davor Garić, dok će se cijeli spektakl uživo prenositi na Kanalu Ri, uz tehničku realizaciju i produkciju DBoki sound and light I televizije. U pauzama između modnih revija iz dr. Vivian estetic’s kutka javljat će se poznate osobe iz društvenog života, dok će za glazbenu atmosferu biti zadužen Robert Salečić – DJ Sale 4love. Nakon završetka modnog programa druženje se nastavlja na after partyju u Azura lounge & eat clubu. Ovako velik projekt nije moguće realizirati bez partnera koji razumiju njegovu vrijednost. Zato posebno zahvaljujem Gradu Rijeci, Turističkoj zajednici grada Rijeke, Primorsko-goranskoj županiji, Turističkoj zajednici Kvarner, Jadran galenskom laboratoriju, Jadran hotelima, dr. Vivian estetic’s medicine, JN Beautyju, ATI-ju, Adriatic osiguranju, JO-DA nekretninama i RB autu. Njihova podrška nije važna samo za realizaciju jedne večeri, nego i za kontinuitet projekta koji već osamnaest godina promovira hrvatski dizajn, riječko poduzetništvo i obrtništvo, mlade talente i samu Rijeku. Hvala I svim medijskim pokroviteljima što pričaju najljepšu priču o Riječkim stepenicama.
Prošlogodišnje izdanje otvorilo je prostor mladim dizajnerima, održivoj modi i inovacijama u tekstilnoj industriji. Nastavlja li se taj smjer i ove godine te koje teme danas smatrate najvažnijima za razvoj hrvatske modne scene?
Apsolutno nastavljamo tim smjerom jer smatram da moda danas ne može biti relevantna ako se bavi isključivo estetikom. Mladi dizajneri, održivost, inovacije, odgovorna proizvodnja i nove tehnologije više nisu sporedne teme modne industrije, nego pitanja koja će određivati njezinu budućnost. Zato želimo davati vidljivost brendovima i autorima koji razmišljaju o recikliranim i organskim materijalima, recikliranom tekstilu, ekološkim bojama, 3D printu, pametnim materijalima i drugim inovativnim pristupima. Posebno nam je važno uključivanje mladih jer se kroz praktičan rad najbolje uči kako kreativnu ideju pretvoriti u stvarni proizvod. Suradnja sa Školom za trgovinu i modni dizajn Rijeka i Callegarijem omogućuje mladim ljudima da svoje znanje iz učionice provjere u stvarnim uvjetima profesionalne produkcije. Oni tada više ne rade samo zadatak za ocjenu, nego kolekciju koju predstavljaju pred publikom, medijima i ljudima iz industrije.
Jednim od najvećih problema hrvatske modne scene smatram nedostatak kvalitetne infrastrukture između kreativne ideje i tržišta. Imamo talentirane autore, ali često nedostaju proizvodni kapaciteti, distribucija, ozbiljni prodajni kanali, kapital i poslovno znanje potrebno za rast. Dizajner danas mora razumjeti da modni brend nije samo kolekcija, nego poslovni, marketinški, komunikacijski i prodajni sustav. Mora znati tko mu je kupac, kako će proizvesti proizvod, koliko proizvodnja košta, kako će odrediti cijenu, gdje će proizvod prodavati i kako će dugoročno razvijati brend.
Voljela bih da hrvatska moda bude manje opterećena kratkotrajnom vidljivošću, a više izgradnjom održivih poslovnih modela. Broj pratitelja na društvenim mrežama nije isto što i stabilan posao. Upravo zato Riječke stepenice želim razvijati kao mjesto na kojem se kreativnost povezuje s obrazovanjem, poduzetništvom, inovacijama i realnim gospodarstvom.
Riječke stepenice tijekom godina izgradile su reputaciju događaja koji ne predstavlja samo gotove kolekcije, nego pruža priliku mladim dizajnerima da predstave svoj rad i ostvare vrijedne poslovne kontakte. Koliko vam je važno da Riječke stepenice, osim što predstavljaju modne trendove, budu i platforma koja otvara prostor za nove ideje i odgovorniji pristup modi?
To mi je jedno od najvažnijih obilježja cijelog projekta jer Riječke stepenice nikada nisam zamišljala samo kao mjesto na kojem će se prikazati kolekcije i nakon posljednjeg izlaska sve završiti. Od početka sam željela stvoriti platformu koja ljudima daje priliku da se predstave, međusobno povežu i iz tih kontakata razviju nešto novo. Mladom dizajneru medijska vidljivost jest važna, ali još je vrednije ako kroz manifestaciju upozna kupca, poslovnog partnera, fotografa, proizvođača, investitora ili mentora. Upravo zato je networking jedna od važnih, iako publici manje vidljivih vrijednosti Riječkih stepenica. Na jednom mjestu susreću se dizajneri, poduzetnici, obrtnici, predstavnici institucija, mediji, obrazovni sektor, partneri, potencijalni kupci i ljudi iz različitih kreativnih industrija. Takva koncentracija različitih znanja i poslovnih interesa prirodno stvara prostor za nove kontakte, razmjenu ideja i buduće suradnje. Ponekad je upravo jedan razgovor iza pozornice, na druženju nakon revije ili između dvije osobe koje se prije nisu poznavale početak poslovne suradnje koja traje godinama. Riječke stepenice povezuju i obrazovne institucije s realnim sektorom te mladima daju mogućnost da se susretnu sa stvarnim tržišnim, produkcijskim i komunikacijskim zahtjevima. Posebno je važno što učenicima omogućujemo predstavljanje bez velikih početnih ulaganja, jer nedostatak kapitala mladom čovjeku često predstavlja najveću prepreku za prvi ozbiljan korak. Odgovorniji pristup modi za mene znači i promociju lokalne proizvodnje, kvalitetnog obrtništva, dugotrajnijih proizvoda i održivijih materijala. Važno je govoriti i o poduzetništvu žena i mladih, jer su upravo žene vrlo često nositeljice kreativnih i poslovnih inicijativa u modnom sektoru. Događaj poput Riječkih stepenica može im omogućiti vidljivost, promociju, networking i pristup publici koji bi samostalno teško ostvarile u tako kratkom vremenu. Moda nema puni gospodarski smisao ako ostane samo estetski doživljaj. Ona je kreativna industrija koja može stvarati proizvode, radna mjesta, nove poslovne suradnje i gospodarsku vrijednost. Upravo zato želim da Riječke stepenice ostanu mjesto susreta kreativnosti, znanja, odgovornosti, poduzetništva i ljudi.
Modna industrija posljednjih se godina mijenja možda brže nego ikad pod utjecajem društvenih mreža koje diktiraju trendove. Kako se Riječke stepenice prilagođavaju tim promjenama, a da pritom zadrže svoj prepoznatljiv identitet?
Društvene mreže potpuno su promijenile način na koji publika prati modu, ali i brzinu kojom trendovi nastaju, šire se i nestaju. Danas modni događaj ne završava kada posljednja manekenka napusti pistu jer fotografije, video sadržaji i kratki digitalni formati nastavljaju živjeti puno dulje od same večeri. Zato danas puno ozbiljnije pristupamo video produkciji, digitalnoj komunikaciji, društvenim mrežama, profesionalnoj fotografiji. Koristimo razne alete te suvremenu analitiku za praćenje uspješnosti kampanja i medijskih objava. Međutim, tehnologija je za mene alat, a ne identitet. Ne želim da Riječke stepenice pokušavaju pratiti kratkotrajne trendove jer bi tako vrlo brzo izgubile ono zbog čega su postale prepoznatljive. Naš identitet su kamene stepenice u središtu grada, otvorena publika, hrvatski dizajn, urbani prostor i specifična atmosfera modne revije na otvorenom. Digitalni kanali trebaju taj identitet proširiti i približiti novoj publici, a ne ga zamijeniti. Veliku vrijednost ima i izravan televizijski prijenos na Kanalu Ri jer povezujemo klasični televizijski format s digitalnom komunikacijom.
Društvene mreže istodobno daju dodatnu vrijednost dizajnerima i partnerima jer njihova vidljivost ne traje samo tijekom večeri. U konačnici je najvažnije razlikovati trend od identiteta. Trendove treba razumjeti, pratiti i pametno koristiti, ali identitet morate čuvati jer upravo on omogućuje da projekt ostane prepoznatljiv bez obzira na to koja će komunikacijska platforma biti dominantna za pet ili deset godina.
Osim što promiču hrvatski dizajn, Riječke stepenice postale su i dio turističke razglednice Rijeke. Mislite li da moda danas može biti važan alat za promociju grada i stvaranje njegova identiteta?
Apsolutno, jer moda ima izuzetno snažnu vizualnu i komunikacijsku moć. Kada imate autentičnu gradsku lokaciju, kvalitetan program i fotografije na kojima se vidi prepun trg u centru grada, moda prestaje biti samo sadržaj jedne večeri i postaje dio slike destinacije. Riječke stepenice upravo tu imaju veliku prednost jer se ne održavaju u neutralnoj dvorani koju biste mogli smjestiti u bilo koji grad, nego na lokaciji koja je neraskidivo povezana s Rijekom. Manifestacija privlači sudionike i goste iz različitih dijelova Hrvatske, a medijski je prati oko 60 redakcija iz cijele zemlje. Tome treba pridodati televizijski prijenos, društvene mreže, fotografije i video sadržaje kroz koje se slika grada multiplicira daleko izvan fizičkog prostora događanja. Posjetitelji pritom koriste hotele, restorane, kafiće, prijevoz i druge lokalne usluge, pa manifestacija stvara i konkretan gospodarski učinak. Moda može biti izvrstan instrument destinacijskog marketinga jer povezuje kreativnost, kulturu, lifestyle, gastronomiju, turizam i lokalno poduzetništvo. Rijeka pritom ne treba kopirati Pariz, Milano ili London. Upravo suprotno, njezina je prednost u tome da razvija vlastiti autentičan format koji proizlazi iz njezina urbanog karaktera, arhitekture i ljudi. Tu ponovno dolazimo i do važnosti networkinga. Kada na jednom događaju okupite ljude iz mode, turizma, gospodarstva, medija, institucija i kreativnih industrija, ne promovirate samo postojeće sadržaje nego stvarate pretpostavke za nove projekte. Suradnja omogućuje razmjenu ideja, razvoj novih poslovnih modela i stvaranje zajedničkih inicijativa koje mogu imati puno duži životni vijek od same manifestacije.
Mislim da postoji još mnogo prostora za povezivanje Riječkih stepenica s hotelima, turističkim paketima, gastronomijom i drugim sadržajima Kvarnera. Tada posjetitelj ne bi dolazio samo na dva sata modne revije, nego bi Riječke stepenice postale povod za višednevni boravak u destinaciji. Moda tako može biti vrlo ozbiljan turistički i gospodarski alat kada je organski povezana s identitetom grada.
Organizirati manifestaciju koja traje gotovo dva desetljeća sigurno nije jednostavno, posebno u industriji koja se neprestano mijenja. Što vas i dalje motivira da svake godine osmislite novo izdanje i postoji li neki trenutak tijekom večeri kada pomislite: „Zbog ovoga se sav trud isplatio“?
Mislim da ljudi koji nisu nikada organizirali događaj ovakve razine teško mogu zamisliti koliko se poslova krije iza dva sata programa koji publika vidi. Organizacija Riječkih stepenica počinje godinu dana prije same modne večeri i prvo uključuje osmišljavanje koncepta, definiranje programa i sadržaja, izradu budžeta i zatvaranje financijske konstrukcije. Slijede prijave na javne pozive, komunikacija s institucijama, pregovori i ugovaranje partnera i sponzora, odabir dizajnera i brendova te definiranje svih produkcijskih potreba. Paralelno se izrađuju komunikacijski, promotivni i medijski planovi, dogovara televizijski prijenos, tehnička produkcija, rasvjeta i razglas te se pripremaju vizuali, PR materijali i sadržaji za društvene mreže. Nakon toga slijedi vrlo zahtjevna operativna faza: komunikacija s dizajnerima, prijave kolekcija, odabir modela, prikupljanje njihovih fotografija i mjera, organizacija fittinga, slaganje rasporeda, definiranje redoslijeda svih 18 revija i svakog pojedinačnog izlaska te izbor glazbe za kolekcije. Potrebno je napisati televizijski scenarij i koordinirati voditelja, televizijsku ekipu, kamere, tehniku, DJ-a, make-up tim i frizere. Istodobno se vode odnosi s medijima, organiziraju akreditacije i press aktivnosti, protokol, sigurnost, logistika, backstage, garderoba, dolasci sudionika i komunikacija s partnerima. Treba voditi računa o ugovorima, računima, rokovima, financijama, obvezama prema sponzorima i institucijama te o velikom broju sitnih detalja koji pojedinačno možda izgledaju nevažno, ali zajedno odlučuju hoće li događaj funkcionirati. Organizator ovakvog projekta, a to sam u ovom slučaju samo ja, mora istodobno razmišljati strateški, financijski, kreativno, produkcijski, marketinški, komunikacijski i logistički. Mora znati pregovarati, upravljati ljudima i rokovima, donositi brze odluke, rješavati probleme i istodobno zadržati jasnu sliku odnosno viziju. Kod velikih projekata rijetko sve ide točno prema prvotnom planu, pa je sposobnost prilagodbe jednako važna kao i samo planiranje.
Ono što mnogi možda ne znaju jest da najveći dio tog organizacijskog procesa tijekom godine vodim sama. Od početnog koncepta i programa, preko komunikacije s dizajnerima, institucijama, partnerima, sponzorima, medijima i televizijom, do koordinacije velikog dijela produkcijskih elemenata, projekt prolazi kroz moje ruke. Iza dva sata programa zato stoje stotine e-mailova, telefonskih razgovora, sastanaka, pregovora, korekcija i odluka. Na sam dan događaja, naravno, imam veliki tim ljudi bez kojeg realizacija ovakvog spektakla ne bi bila moguća. Tada svatko preuzima svoj segment – produkciju, modele, garderobu, backstage, make-up, frizure, tehniku, rasvjetu, glazbu, televizijski prijenos, protokol, sigurnost i komunikaciju. Za backstage je godinama zadužena Ivana Popović, brigu o gostima rado prepuštam Ivani Brkljačić I timu hotesa. Na dan manifestacije više ne govorimo o radu jedne osobe, nego o precizno koordiniranom sustavu u kojem svatko mora znati svoju odgovornost i točan trenutak u kojem treba reagirati. Kada imate 18 modnih revija, više od 80 sudionika i izravan televizijski prijenos, gotovo svaka sekunda postaje važna. Model mora u pravom trenutku biti presvučen, glazba mora krenuti u sekundi, televizijska kamera mora unaprijed znati što slijedi, voditelj mora imati točnu informaciju, dok se iza pozornice istodobno već priprema sljedeća kolekcija. U programu uživo nema ponavljanja i upravo zato su iskustvo, priprema, profesionalnost i međusobno povjerenje ljudi presudni.
A onda postoji još jedan faktor koji nikada ne možete potpuno kontrolirati – vrijeme. Organizirate događaj na otvorenom i bez obzira na to koliko je sve savršeno pripremljeno, morate imati alternativne scenarije i sposobnost da u vrlo kratkom roku donesete važne odluke I logističke promjene. Upravo je i zajedništvo tima ono što na kraju omogućuje realizaciju. Veliki događaji ne nastaju samo iz dobrih ideja, nego iz sposobnosti da velik broj ljudi prihvati zajednički cilj i u ključnom trenutku funkcionira kao jedna cjelina. Nakon toliko godina posebno cijenim ljude na koje mogu računati kada nastane problem, jer se profesionalnost najbolje vidi upravo onda kada nešto ne ide prema planu.
A trenutak u kojem pomislim da se sve isplatilo zapravo je vrlo jednostavan. To je nekoliko sekundi prije početka, kada se upale svjetla, krene glazba, prva manekenka izađe na stepenice i pogledam prema punom Trgu 128. brigade. U jednom trenutku pred sobom vidite materijalizirane mjesece rada. Posebno me veseli kada na istoj pisti vidim afirmiranog dizajnera i učenika koji prvi put u životu predstavlja svoju kreaciju pred velikom publikom. Tada shvatite da niste organizirali samo modnu reviju, nego ste stvorili prostor susreta, prilika i novih profesionalnih početaka. Najbolji kompliment organizatoru ipak je kada publika ništa od sve te složenosti ne primijeti. Ako gledatelju sve djeluje jednostavno, elegantno i spontano, onda znam koliko smo dobro odradili posao iza kulisa.
Za kraj, kada biste ovogodišnje Riječke stepenice morali opisati u tri riječi koje najbolje prenose atmosferu večeri, koje bi to riječi bile?
Rekla bih: energija, elegancija i zajedništvo. A uz zajedništvo bih svakako dodala i pojam networkinga, jer je upravo povezivanje ljudi jedna od najvećih vrijednosti koju su Riječke stepenice izgradile tijekom osamnaest godina.
Energija, zato što 18 modnih revija u dva sata programa, glazba, izravan televizijski prijenos, puna publika i više od 80 sudionika stvaraju dinamiku koju je teško prenijeti riječima ako je niste doživjeli uživo. To je ona posebna energija koja nastaje kada se u centru grada istodobno susretnu moda, glazba, svjetla, televizija, publika i ljudi koji mjesecima rade na istom projektu.
Elegancija je prirodno povezana s modom, ali kod Riječkih stepenica proizlazi i iz posebnosti same lokacije, kamenih stuba, arhitekture, rasvjete i atmosfere ljetne večeri u središtu Rijeke. Upravo ta lokacija daje događaju identitet koji nije moguće jednostavno preseliti u klasičnu dvoranu i dobiti isti rezultat.
A zajedništvo i networking možda najbolje objašnjavaju zašto Riječke stepenice traju toliko dugo. Na jednom mjestu povezujemo dizajnere, obrtnike, poduzetnike, modele, učenike, obrazovne institucije, vizažiste, frizere, medije, turistički sektor, institucije, sponzore, partnere i publiku. Ti ljudi ne dolaze samo pogledati reviju, nego razgovaraju, upoznaju se, razmjenjuju iskustva, stvaraju kontakte i dogovaraju nove suradnje. Upravo se iz takvih susreta često razvijaju poslovne prilike koje traju puno dulje od jedne večeri. Zato za mene networking nije usputni rezultat manifestacije, nego jedna od njezinih važnih gospodarskih funkcija. Dobar događaj ne mjeri se samo onime što se dogodilo na pozornici, nego i onime što je pokrenuo nakon što su se svjetla ugasila. Ako se nakon Riječkih stepenica rodi nova suradnja, dizajner pronađe kupca, mladi autor upozna mentora, obrtnik dobije novi posao ili partneri osmisle novi zajednički projekt, manifestacija je proizvela dodatnu vrijednost koju nije moguće izmjeriti samo brojem posjetitelja.
Posebno mi je važno što su Riječke stepenice otvorene građanima i gostima Rijeke, uz slobodan ulaz. Time moda izlazi iz zatvorenog, ekskluzivnog kruga i postaje dio grada, a publika postaje aktivni dio atmosfere projekta. Ove godine taj će osjećaj biti još izraženiji jer slavimo „punoljetstvo“ i osamnaest godina zajedničke priče s Rijekom. Voljela bih da ljudi 28. kolovoza ne dođu samo pogledati modnu reviju, nego da dođu doživjeti Riječke stepenice. U 20:30 sati, kamene stube pored Grand hotela Bonavia ponovno će postati velika modna pista, a centar Rijeke mjesto susreta mode, ljepote, dizajna, poduzetništva, kreativnosti, poslovnog povezivanja, glazbe i zabave. Nakon osamnaest godina mislim da možemo reći da Riječke stepenice više nisu samo manifestacija koja se održava u Rijeci. One su dio identiteta Kvarnera, mjesto susreta ljudi i ideja te platforma iz koje se svake godine stvaraju neke nove priče.
