O inteleranciji na hranu sve se više govori – a osobito o intoleranciji na gluten. Intolerancija na gluten ili celijakija je stanje u kojem organizam ne podnosi ovaj protein koji se nalazi u pšenici, raži, ili ječmu. Ovo stanje može biti rezultat autoimunog poremećaja (celijakije), alergije na pšenicu ili necelijakične osjetljivosti na gluten. Simptomi mogu varirati u intenzitetu i uključuju – nadimanje, dijareju ili zatvor te bolove u želucu. Osoba može biti stalno umorna, može gubiti na težini te početi obolijevati od osteoporoze, a neki mogu imati i promjene na koži u obliku dermatitisa.
Dijagnoza se postavlja putem, krvnih testova odnosno traže za antitijela specifična za celijakiju, biopsije tankog crijeva: radi potvrde oštećenja sluznice te tzv. eliminacijske dijete – za osjetljivost na gluten. Jedini učinkovit način upravljanja intolerancijom na gluten jest bezglutenska prehrana. Drugim riječima, osoba treba izbjegavati hranu koja sadrži gluten, a kao alternativa u prehrani takvih osoba javljaju se namirnice kao što su – riža, kukuruz, heljda i proso.
Celijakija odnosno intolerancija na gluten poznate su već stoljećima. No, njihovo razumijevanje i formalno otkrivanje kao medicinskog stanja razvijalo se postepeno, ali najviše ipak u 20. stoljeću. U antici je Aretej iz Kapadokije prvi opisao stanje s probavnim tegobama koje je nazvao “koiliakos” (od grčke riječi koelia, što znači “trbuh”), a u 19. stoljeću, britanski pedijatar Samuel Gee (1888.) opisao je stanje koje je nazvao “celijakija” (eng. coeliac disease), te je povezao da je prehrana ključ za liječenje tog stanja. No, nije znao da je problem u glutenu.
Tijekom Drugog svjetskog rata, nizozemski liječnik Willem Dicke primijetio je da se stanje djece s celijakijom poboljšavalo tijekom nestašice pšenice, a kada je ona postala ponovno dostupna, simptomi su se vratili. Ovo je bila prva poveznica između pšenice (i glutena) i ove bolesti.
Razlog zašto neki ljudi razvijaju takve reakcije još nije u potpunosti razjašnjen, ali znanstvenici su identificirali nekoliko ključnih faktora. Važnu ulogu u svemu tome ime i genetika. Ipak ni to nije ponekad samo po sebi dovoljno; potrebno je da se aktiviraju određeni okolišni faktori, poput infekcija, stresa ili promjena u prehrani. Kod celijakije, tijelo gluten prepoznaje kao prijetnju i pokreće autoimuni odgovor, pri čemu imunološki sustav napada vlastita tkiva, osobito tankog crijeva. To dovodi do upale i oštećenja crijevnih resica, što uzrokuje lošu apsorpciju hranjivih tvari.
Zašto nisu svi osjetljivi na gluten?
Većina ljudi bez genetske predispozicije i uz normalno funkcioniranje imunološkog sustava može probaviti gluten bez problema. Međutim, povećana konzumacija visoko procesirane hrane koja sadrži gluten, kao i promjene u modernoj prehrani, mogu pridonijeti većem broju prijavljenih slučajeva intolerancije. Drugim riječima, gluten nije inherentno loš za većinu ljudi, a zdrave osobe bez celijakije, osjetljivosti na gluten ili alergije na pšenicu – ne bi ga trebale izbjegavati. Izbjegavanje glutena bez medicinskog razloga ne donosi nikakve dokazane zdravstvene prednosti i može čak dovesti do nutritivnih nedostataka ako se prehrana ne planira pravilno.
No, zašto ga onda ipak neki ne jedu?
Neke osobe ga izbjegavaju radi percepcija “zdravog” trenda. Drugim riječima – zbog mode. Naime, bezglutenska prehrana postala je popularna zbog medijske pažnje i slavnih osoba koje ju promoviraju, često bez medicinskog razloga. Postoji zabluda da je bezglutenska prehrana zdravija, što nije nužno točno. Neki mogu biti zbunjeni zbog simptoma pa nadutost ili umor povezuju s glutenom, iako uzrok često može biti nešto drugo (npr. prejedanje, stres, intolerancija na laktozu ili problemi s mikrobiomom crijeva).
Mogu li zdravi ljudi imati koristi od izbjegavanja glutena?
Nema znanstvenih dokaza da izbjegavanje glutena ima zdravstvene koristi za osobe bez intolerancije ili celijakije. Zapravo, bezglutenska prehrana može imati i neke nedostatke recimo bezglutenska hrana često je siromašna vlaknima, vitaminima B skupine i željezom. Industrijski proizvodi bez glutena često su visoko obrađeni, obično je skuplja te stoga manje dostupna. Pridržavanje bezglutenske prehrane bez medicinskog razloga može biti stresno i nepotrebno ograničavajuće.
