Podatke o tome koliki je mjesečni prihod potreban za ulazak među 1 posto najbogatijih u europskim državama objavio je na platformi X profil Infodexx, internetska stranica specijalizirana za objavu globalnih rang-lista, statistika i usporednih podataka o ekonomiji i društvu.
Income Needed to Be in the Top 1% in Each European Country 💰
— Infodex (@infodexx) February 20, 2026
🇭🇷 Croatia — €5.2k/month
🇦🇱 Albania — €5.3k/month
🇬🇷 Greece — €9.2k/month
🇨🇿 Czechia — €9.0k/month
🇭🇺 Hungary — €9.6k/month
🇧🇬 Bulgaria — €9.6k/month
🇱🇻 Latvia — €9.7k/month
🇪🇪 Estonia — €10.4k/month
🇷🇸 Serbia… pic.twitter.com/evnQXKyRoN
Prema objavljenim brojkama, u Hrvatskoj je za ulazak u 1 % najbogatijih potrebno oko 5.200 eura mjesečno, čime se Hrvatska nalazi pri samom dnu europske ljestvice.
U Srbiji je za ulazak u 1 % potrebno 10.400 eura mjesečno, u Mađarskoj i Bugarskoj po 9.600 eura, dok je u Češkoj taj prag 9.000 eura. U Grčkoj iznosi 9.200 eura, a u Portugalu 10.500 eura.
Drugim riječima, prag u Hrvatskoj gotovo je dvostruko niži nego u nizu usporedivih europskih država.
Razlike su još izraženije kada se pogledaju razvijenije europske ekonomije.
U Italiji je za ulazak među 1 % potrebno 14.100 eura mjesečno, u Francuskoj i Finskoj po 14.600 eura, u Švedskoj 14.700 eura, a u Nizozemskoj 16.100 eura.
U Danskoj i Belgiji taj iznos doseže 17.300 eura, u Ujedinjenoj Kraljevini 17.500 eura, u Njemačkoj 18.500 eura, a u Austriji i Švicarskoj 18.700 eura.
Još više pragove bilježe Irska s 22.600 eura te Norveška s 25.900 eura mjesečno.
Apsolutni rekorder je Luksemburg, gdje je za ulazak među 1 % najbogatijih potrebno čak 57.900 eura mjesečno – više od deset puta više nego u Hrvatskoj.
Važno je naglasiti da se radi o relativnom pokazatelju unutar svake države. To znači da se 1 % najbogatijih u Hrvatskoj uspoređuje isključivo s hrvatskim stanovništvom, a ne s europskim prosjekom.
Niži prag u Hrvatskoj ne znači da je lakše postići visoku razinu životnog standarda u usporedbi sa zapadnoeuropskim zemljama. On prije svega odražava nižu prosječnu razinu plaća i manju koncentraciju vrlo visokih prihoda.
Iako je „lakše“ ući među 1 % u Hrvatskoj nego u Njemačkoj, Irskoj ili Norveškoj, riječ je o vrhu unutar znatno manje i slabije ekonomije. Upravo zato ove brojke otvaraju pitanje dubine dohodovne nejednakosti i ukupne snage hrvatskog gospodarstva u europskom kontekstu.
