Vida Brozović je poznata Opatijka. Među roditeljima, kao stručna i simpatična dugogodišnja “teta” u vrtiću, a u društvenim krugovima kao strastvena folklorašica i velika ljubiteljica maškara. Kad bi je pitali, teško bi izdvojila u čemu je najviše uživala, pa je sve tri ljubavi uspješno kombinirala, ponekad ispreplitala, usklađujući posao s ljubavlju prema kulturnoj baštini ovoga kraja. Takav ju je pristup, odnosno više način života, i doveo do prilike da ove godine postane dobitnica godišnje nagrade grada Opatije za područje kulture.
– Moram priznati da me je sve skupa iznenadilo jer nisam znala što se sprema. Da me prijave za nagradu sjetile su se prijateljice iz maškarane grupe “Opatijke 90-60-90”, koje su prikupile materijale i onda me u suradnji s “Lumberom”, prijavile. Jednog dana dok sam se šetala Lungo mareom zazvonio mi je telefon i samo su mi javile da sam dobitnica nagrade. Ja nisam imala pojma o čemu pričaju, baš sam se iznenadila, otkrila je Vida.
Da voli ples, zabavu, ali i tradiciju svog kraja dala je naslutiti već s 12 godina, kada se pridružila Folklornom ansamblu “Zora”, skupini s kojom se družila sve donedavno i koja joj je obilježila život.
– Prošle sam godine na 75. godišnjicu ”Zore” otplesala svoj zadnji nastup, ali taj će mi ansambl zauvijek biti u srcu. Tamo sam provela punih 45 godina i jedina sam žena koja je otplesala preko 1600 nastupa, za što sam dobila i platinastu plaketu. Mi se u “Zori” volimo s ponosom praviti važni s činjenicom da je ovaj ansambl u brak spojio čak 38 parova, a među njima smo i moj suprug i ja. Stvar je u tome da smo imali toliko puno nastupa, da mi nismo ni imali neku drugu mogućnost druženja, nego muža ili ženu nać u “Zori”, kroz smijeh će Vida, te dodaje kako je i jedan od njenih sinova svoju bračnu sreću također pronašao na istom mjestu.
S folklornim ansamblom “Zora” Vida je prošla svijeta, obišla Europu i čak dvaput bila u Americi
– To je sve nešto što čovjek vjerojatno privatno nikad ne bi doživio, a ja sam imala sreću to doživjeti u okruženju koje je moje, koje je pozitivno i svi smo i dan danas jako dobri prijatelji. Evo možda je ružno reći da mi “Zora” znači isto kao i porodica, al’ možda samo malo malo manje. Jer to je jednostavno toliko isprepleteno da mi uz vrtić koji sam obožavala, jednostavno čini život. To mi je uz familiju i posao, nešto najdraže na svijetu.
Sreća je kad radiš što voliš. A Vida je uspjela upravo to, spojiti privatno i poslovno u sreću i zadovoljstvo koji i danas traju.
– U vrtiću Opatija sam kao odgojiteljica provela puni radni staž, 41 godinu. Zaista s ponosom mogu reć da sam radila posao koji sam obožavala i za koji sam još u 4. razredu osnovne škole rekla da ću se bavit. I da sam morala birat nešto drugo, ne bih znala šta jer ovdje sam se baš pronašla. Tu sam ispratila zaista brojne generacije djece, od kojih su se mnogi kasnije pridružili “Zori”, pa smo se tu nastavili družiti.
Uz obaveze na radnom mjestu i folkloraške nastupe, Vida je uvijek pronalazila vremena i za svoju treću ljubav – maškare.
– Ljubav prema maškarama seže još iz djetinjstva kada sam krenula s Oli Tomičić i njezinim roditeljima u maškare s “Lumberima”. Jedne godine smo došle na ideju da napravimo jednu žensku maškaranu grupu, koju smo nazvale “90-60-90”, po mjerama koje su ostale do danas. U početku smo se bazirale na događanjima u Opatiji, pa smo prve godine bile Opatijske mažoretkinje, potom Lovranska limena glazba, pa čak i Opatijske zvonačrice. S vremenom se grupa širila, kostimi obogatili, pa evo već iduće godine slavimo 30 godina postojanja.
A svoju kreativnost i ljubav prema tradiciji,, Vida je osim u “Zori” i maškarama, ispoljavala i na poslu, i to na sveopću radost brojnih opatijskih mališana.
– Meni je zbilja jako drago što sam obje moje ljubavi, i folklor i maškare, uspjela implementirati u vrtićki posao. Tako da smo tamo jako puno radili na njegovanju kulturne tradicije kraja, mališani su plesali i nastupali s folklornom skupinom, a maškare su bile sveprisutne, kako u vrtiću, tako i izvan njega. Bilo bi mi drago da sve to skupa ostavi bar malo traga.
Živjeti za obitelj, “Zoru”, posao i maškare životni je princip Vide Brozović koji je nesumnjivo ostavio traga, a zbog kojega je, savim opravdano, zaslužila ovogodišnju nagradu grada Opatije za područje kulture.
