„Perunovi dani“, koji će se 19. rujna održati na području Trebišća i sela Petrebišća te 20. rujna u Mošćenicama, festival je koji kroz stare zanate, običaje, glazbu, gastronomiju i prirodnu baštinu nastoji oživjeti priče Mošćeničkog kraja i približiti ih novim generacijama. Više od samog prikaza prošlosti, manifestacija želi podsjetiti na vrijednosti koje su nekoć oblikovale svakodnevni život – zajedništvo, obitelj, rad, povezanost s prirodom i prijenos znanja s generacije na generaciju.
O tome kako je nastala ideja „Perunovih dana“, koliko je danas važno sačuvati tradicionalna znanja i vještine te kako baštinu predstaviti suvremenoj publici, a pritom zadržati njezinu autentičnost, razgovarali smo s organizatoricom Perunovih dana Sanjom Stojić.
„Perunovi dani“ kroz susret sa starim zanatima, pričama, glazbom, prirodom i gastronomijom nastoje oživjeti i približiti baštinu koja je duboko vezana uz prostor Mošćeničkog kraja. Koja je bila temeljna ideja iz koje je festival nastao i na koji način kroz njega želite povezati ono što je nekada činilo svakodnevni život ovoga kraja s načinom na koji ga doživljavamo danas?
Temeljna ideja iz koje su nastali „Perunovi dani“ zapravo je vrlo jednostavna – sjećanje. Sve je krenulo u Balama, iz razgovora i prisjećanja na naše pokojne bake i dide, na vrijeme kada su se živjele vrijednosti koje su danas možda pomalo potisnute, ali su duboko utkane u naš identitet.
Naši su stari živjeli u ritmu prirode, rada i obitelji. Berbe grožđa i maslina nisu bile samo poslovi koje je trebalo obaviti, nego trenuci zajedništva, okupljanja i prenošenja znanja s jedne generacije na drugu. Čuvale su se stare recepture, običaji i načini života, a briga za obitelj bila je temelj svega. Muškarac je tradicionalno bio glava obitelji, dok je žena držala „četiri kantuna kuće“ – brinula o domu, djeci, hrani i svima koji su u njemu živjeli. Upravo su kroz takvu svakodnevicu nastajale priče, pjesme, običaji i znanja koja danas prepoznajemo kao baštinu.
„Perunovi dani“ kroz susret sa starim zanatima, pričama, glazbom, prirodom i gastronomijom nastoje oživjeti i približiti baštinu koja je duboko vezana uz prostor Mošćeničkog kraja.
„Perunovi dani“ nastali su iz želje da tu baštinu ne promatramo samo kao nešto što pripada prošlosti, nego da je ponovno proživimo i približimo današnjem čovjeku. Kroz stare zanate, priče, glazbu, prirodu i gastronomiju pokušavamo povezati ono što su naši preci živjeli svakoga dana s onim što mi danas možemo prepoznati kao vrijedno, autentično i naše.
Važno nam je da festival ne bude samo prikaz nekadašnjeg života, nego susret generacija – da mlađi upoznaju ono što su njihovi nonići smatrali prirodnim i svakodnevnim, a stariji u svemu tome prepoznaju djelić vlastitog života i uspomena. Jer baština nije samo ono što nam je ostavljeno; baština je i ono što ćemo mi odlučiti sačuvati, ispričati i prenijeti dalje.
Zato su „Perunovi dani“ svojevrsni povratak korijenima – ne da bismo živjeli u prošlosti, nego da bismo bolje razumjeli tko smo danas.
Festival svojim programom naglašava prijenos znanja na mlađe generacije. Koliko je danas teško pronaći ljude koji još uvijek znaju tradicionalne zanate i postoji li opasnost da neka od tih znanja jednostavno nestanu?
Danas je sve teže pronaći ljude koji još uvijek poznaju tradicionalne zanate i običaje, upravo zato što se način života toliko promijenio. Mnogi od tih ljudi koji su ta znanja nosili u sebi polako odlaze, a s njima postoji opasnost da nestane i dio znanja koje se desetljećima prenosilo usmenom predajom i kroz svakodnevni život.
Naše bake i dide nisu učili iz knjiga kako se nešto radi – učili su gledajući svoje roditelje, pomažući u kući, u polju, u masliniku, u vinogradu. Znanje se prenosilo prirodno, iz generacije u generaciju. Danas je takvih prilika sve manje i zato smatramo da je važno ta znanja ponovno približiti mladima.
Upravo zato „Perunovi dani“ žele biti mjesto susreta. Ne želimo stare zanate i običaje samo pokazati, nego omogućiti da ih mlađe generacije vide, čuju, dotaknu i, gdje god je moguće, same isprobaju. Jer ono što se samo ispriča može se zaboraviti, ali ono što se doživi puno se lakše pamti.
Mislim da je najveća opasnost upravo u tome da prestanemo pitati naše starije, da prestanemo slušati njihove priče i da ne shvatimo koliko je vrijednosti bilo sadržano u onome što je njima bilo potpuno svakodnevno.
Zato nam je važno sačuvati ne samo predmet ili zanat, nego znanje, priču i način razmišljanja koji stoje iza njega. Ako uspijemo barem dio toga prenijeti na mlađe generacije, onda smo napravili važan korak da ta baština ne ostane samo uspomena na neko prošlo vrijeme, nego da nastavi živjeti i danas.
U vremenu kada se tradicija sve češće predstavlja kroz festivale i turističke sadržaje, kako pronaći ravnotežu između približavanja baštine suvremenoj publici i očuvanja njezine autentičnosti? Koliko vam je važno da posjetitelj ne ostane samo na dojmu „povratka u prošlost“, već da razumije vrijednost znanja, vještina i načina života koji se kroz festival nastoje sačuvati?
Smatramo da je upravo tu najvažnije pronaći pravu mjeru. Ne želimo tradiciju uljepšavati niti je prilagođavati do te mjere da izgubi ono što je čini autentičnom. Suvremenom posjetitelju možemo je približiti kroz način na koji pričamo priču, ali ono što pričamo mora ostati istinito i utemeljeno na stvarnom životu ljudi ovoga kraja.
Nama „Perunovi dani“ nisu zamišljeni kao predstava prošlosti, nego kao susret s načinom života koji je nekada bio potpuno prirodan i svakodnevan. Iza berbe grožđa i maslina, starih recepata, zanata, glazbe i običaja uvijek su stajali ljudi, njihov rad, obitelj, međusobna pomoć i znanje koje se prenosilo generacijama.
Zato nam je jako važno da posjetitelj ne ode samo s lijepim fotografijama i osjećajem da je „zavirilo u prošlost“, nego da shvati koliko je znanja, truda, vještine i zajedništva bilo potrebno da bi taj život funkcionirao.
Ako danas nekome pokažemo kako se nešto nekada radilo, a pritom mu ispričamo i zašto se to radilo na taj način, tko je to radio i što je to značilo obitelji i zajednici, tada tradicija prestaje biti samo turistički sadržaj. Postaje živa priča.
U konačnici, autentičnost ne znači da moramo ostati u prošlosti – znači da prema toj prošlosti moramo imati poštovanje. Naš je cilj da ono što su nam ostavili naši stari sačuvamo, ali i da pronađemo način da to razumiju i prihvate generacije koje dolaze.
Kada posjetitelj prođe put od Mošćeničke Drage preko Trebišća i Petrebišća do Mošćenica, susretne se s baštinom na vrlo različite načine, kroz krajolik, stare zanate, priče, običaje, glazbu i gastronomiju. Što biste voljeli da se u njegovom doživljaju tog prostora promijeni nakon što prođe kroz sve te sadržaje?
Mislim da je najvažnije da posjetitelj nakon tog puta ne gleda Mošćenički kraj samo kao lijep prostor koji je posjetio, nego kao prostor koji ima svoju priču, svoje ljude i svoj način života.
Voljeli bismo da, prolazeći od Mošćeničke Drage preko Trebišća i Petrebišća do Mošćenica, počne drugačije gledati na ono što ga okružuje. Da krajolik više ne bude samo priroda, stari put ili kamen, nego da u njemu prepozna tragove ljudi koji su ovdje živjeli, radili, stvarali i prenosili svoje znanje na nove generacije.
Kroz stare zanate, običaje, glazbu, priče i gastronomiju želimo mu pokazati da iza svake te stvari postoji čovjek i njegov život. Da razumije koliko su nekada bili važni zajedništvo, obitelj, rad i međusobna pomoć.
Ako nakon svega toga posjetitelj ode s osjećajem da je upoznao nešto što nije samo turistička atrakcija, nego dio živog identiteta ovoga kraja, onda smo uspjeli. Voljeli bismo da ode s poštovanjem prema onome što su nam naši stari ostavili i s mišlju da se takve stvari vrijedi čuvati i prenositi dalje.
„Perunove dane“ ne treba doći samo pogledati, nego doživjeti. Ovo nije festival koji želi samo pokazati kako se nekada živjelo, već pokušava probuditi osjećaj koji su naši stari imali prema obitelji, zemlji, radu i zajedništvu.
Kada dođete, možda ćete čuti neku pjesmu koju su pjevali naši stari, probati jelo napravljeno po staroj recepturi, vidjeti kako se nekada radilo ili čuti priču koju je netko čuo od svoje bake ili djeda. I upravo u tim malim stvarima krije se ono najvrjednije.
Također, bitno je da ljudi dođu otvorenog srca i bez očekivanja da će gledati „još jedan festival“. Dođite upoznati jedan kraj kroz njegove ljude, njihove priče i ono što su nam ostavili. Možda ćete na kraju prepoznati nešto svoje – uspomenu na vlastite noniće, miris iz djetinjstva, okus neke stare kuhinje ili jednostavno vrijednost vremena kada se više živjelo jedni za druge.
Jer „Perunovi dani“ nisu samo povratak u prošlost. Oni su podsjetnik na ono što iz prošlosti vrijedi ponijeti sa sobom u budućnost.
