Svake se godine 11. veljače obilježava Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, koji ima za cilj potaknuti što više žena i djevojaka na uključivanje u znanost.
Udio djevojaka na visokoobrazovnim ustanovama je i dalje veliki: prema podacima riječkog Sveučilišta u ovoj akademskoj godini na ovom sveučilištu studira 7.868 studentica, a od toga 5.461 studenica je u redovitom statusu, a 2.407 u izvanrednom statusu.
Povodom ovog dana razgovarali smo s prof.dr.sc. Dijanom Dominis Prester, astrofizičarkom s Fakulteta za fiziku Sveučilišta u Rijeci i dobitnicom brojnih međunarodnih priznanja iz područja fizike i astrofizike o položaju žena u sustavu znanosti i obrazovanja u našoj zemlji. Ujedno je podijelila s nama razmišljanja o tome kako je biti žena u znanosti.
Je li po Vama dovoljno žena već sada involvirano u znanosti u Hrvatskoj? Uočavate li kao profesorica na riječkom Sveučilištu na Fakultetu za fiziku neke pomake? Naime, STEM programi su sve popularniji. Kakvi su uvjeti rada, plaće, što zapravo iz svega toga možemo zaključiti?
U usporedbi s većinom zemalja svijeta u kojima sam boravila kroz dulje ili kraće radne i studijske boravke, uključujući Njemačku, Japan i SAD, smatram da je pošteno reći da je kod nas situacija bolja, gledajući aspekt udjela žena u znanosti i jednakosti plaća. Posebice na Sveučilištu u Rijeci, što je i bio dio moje motivacije za povratkom iz inozemstva upravo u Rijeku, uz činjenicu da sam rođena Riječanka. Na Sveučilištu u Rijeci imamo rektoricu, na Fakultetu za fiziku dekanicu, a udio žena je otprilike jednak ne samo ukupno među djelatnicima, nego i u visokim zvanjima kao i na vodećim dužnostima. To je primjer dobre prakse i stvara zdraviju radnu sredinu.
S druge strane, kod nas su znanstvenici i posebice sveučilišni profesori potplaćeni u odnosu na ostatak svijeta, gledano ne samo apsolutno, nego i relativno u odnosu na BDP države. Neki kažu da upravo zbog toga kod nas ima više žena u znanosti nego u visokorazvijenim zemljama svijeta. No moje je zapažanje drukčije. U bivšim socijalističkim zemljama još ranije su se uvriježili principi rodne ravnopravnosti i zakoni o jednakim plaćama pa je to kad nas postalo i ostalo prirodnije, a i mi smo kao djevojke bile tako odgajane. Taj aspekt mi se posebno osvijestio dok sam bila na doktoratu u Potsdamu gdje se spajala nekadašnja istočna i zapadna Njemačka, te sam u razgovorima s kolegama i kolegicama te promatrajući ponašanja ljudi i običaja to viđenje dodatno potvrdila.
U Rijeci situacija bolja
Kakav je Vaš put bio? Jeste li ikad u karijeri osjetili da je muškarcima, Vašim kolegama, ipak lakše?
Jesam, osjetila sam više puta. Nekad je to bilo zbog toga što nisam pristajala na neprimjerene ponude, a nekad zbog općenitih predrasuda koje su kod mnogih ukorijenjene. Često me boljelo što sam se morala truditi više i doživljavati ružne stvari od nekih profesora i nadređenih jer nisam htjela odabrati “lakši put”, a istovremeno doživljavala osude nekih koji su na razne načine implicirali da je upravo to bio moj put uspjeha (“jer kako bi inače mogla…?”).
S druge strane, baš zbog toga što sam se uvijek takvom putu uspijevala oduprijeti, sad mi je moj trnovit, sporiji i zaobilazniji put još draži jer stojim čvrsto i pošteno iza svega što sam napravila. I istovremeno, ne žalim zbog prilika koje sam time propustila. Držim se stare poslovice koja kaže “Po ravnim i direktnim putovima hodaju zli duhovi”. Radije polako, jer naposljetku, sreća se ne nalazi na cilju, nego na putu. S druge strane, mislim da se u tom smislu situacija ipak značajno popravila u odnosu na vrijeme kad sam ja studirala, a i kako sam već ranije spomenula Rijeku, ovdje je specifično situacija bolja no u većini ostatka Hrvatske.
Držim se stare poslovice koja kaže “Po ravnim i direktnim putovima hodaju zli duhovi”. Radije polako, jer naposljetku, sreća se ne nalazi na cilju, nego na putu. S druge strane, mislim da se u tom smislu situacija ipak značajno popravila u odnosu na vrijeme kad sam ja studirala, a i kako sam već ranije spomenula Rijeku, ovdje je specifično situacija bolja no u većini ostatka Hrvatske-prof.dr.sc. Dijana Dominis Prester.
Jednak pristup
Koji bi Vaš savjet bio za popularizaciju znanosti među djevojkama?
Vrlo jednostavan. Popularizirati je na isti način među djevojkama i dječacima. To je barem moj pristup. Jer svako pravljenje razlike samo povećava jazove. Ako ne pravimo razlike, onda mladi dobivaju poruku da je znanost jednako otvorena za sve, bez obzira na spol određen rođenjem, rodno izjašnjavanje, nacionalnost, boju kože, invaliditet… Jer inkluzivnost je danas puno širi pojam od muško-ženske ravnopravnosti.
Kojoj se znanstvenici Vi divite i zašto?
Ima takvih više u povijesti, a i danas. No dvije znanstvenice iz davnih vremena su me još od djetinjstva posebno inspirirale. Obje su se istakle ne samo svojim sposobnostima već i hrabrošću te humanistički spajale znanost i duhovnost, što je po mom mišljenju važno za kompletiranje šire slike.
Jedna je Hipatija, prva zabilježena astronomkinja u povijesti, također matematičarka i filozofkinja, koja je djelovala još u Aleksandrijskog biblioteci do samog njenog kraja. Preporučujem film “Agora” koji lijepo prikazuje njen život i rad te težak kraj koji nas navodi na pitanje aktualnosti tadašnjih zbivanja i danas.
Druga je Hildegard von Bingen, njemačka redovnica, liječnica i glazbenica koja je u doba ranog srednjeg vijeka bila ekspertica za liječenje biljem, općenito fascinantna i svestrana osoba. Takve su žene kasnije u srednjem vijeku bile često nepravedno spaljivane kao vještice, a Hildegardina istraživanja i njezine mudrosti su sačuvane u njenim knjigama.
Kad bi se i kod nas uvelo istorazinsko vrednovanje (tzv. “peer review”) koje je uobičajeno u svijetu, te neovisna međunarodna evaluacija ne samo znanstvenih radova, već i radnih mjesta, znanstvenicima bi situacija bila motivirajuća u smjeru kvalitete. Vjerujem kako je i on toga svjestan, no put ka implementaciji promjena je često težak i dugotrajan – prof.dr.sc. Dijana Dominis Prester.
Rigidna pravila
Da ste u prilici da možete popiti kavu recimo s ministrom znanosti i obrazovanja prof.dr.sc. Radovanom Fuchsom i da je ovo tema rekli biste mu…
Prvo bih mu najiskrenije čestitala na dobrim stvarima koje je učinio. Na snazi i mudrom vođenju sustava tijekom pandemije COVID-19, tijekom koje je osim političke hrabrosti dokazao i svoju stručnost u području medicine, odolijevajući jakim pritiscima, u prvom redu međunarodnima. Vjerujem da to sve za njega nije bilo lako. Rezultati sad pokazuju da je odluka o relativno manjem zatvaranju fakulteta i škola i manjem udjelu online nastave u odnosu na većinu drugih zemalja pomogla Hrvatskoj da doživi manji udarac na kvalitetu obrazovnog sustava u odnose na zemlje sa strožim mjerama, uz istovremeno manji udar na globalno zdravlje nacije. Da je tako uvjerila sam se i sama kroz nastavu koju izvodim već puno godina, razgovore sa studentima, anonimne studentske ankete, ali i komunikacijom s kolegama iz inozemstva. Također, trebalo je snage za uvođenje u praksi novog Zakona o znanosti i visokom obrazovanju koji u mnogim aspektima nije populistički. Svjesna sam velikog otpora prilikom njegovog uvođenja, ali je donio neka važna poboljšanja.
Nakon toga bih mu rekla da se problem sustava znanosti i visokog obrazovanja ne može svesti na plaće i koeficijente, kao što se to većinom u medijima i javnosti prikazuje. Po meni su veći problemi u rigidnim pravilima kod zapošljavanja i napredovanja čime se otežava dolazak kvalitetnih ljudi iz inozemstva u Hrvatsku, a mnoge izvrsne ljude iz Hrvatske doslovce tjera u inozemstvo. Problem je da kriteriji izvrsnosti odgovaraju samo određenim područjima i skupinama, dok su neka područja pritom diskriminirana, s obzirom da se pokušavaju kvantificirati parametri kod kojih je to u stvarnosti nemoguće. Situacija je poput basne o lisici i rodi.
Kad bi se i kod nas uvelo istorazinsko vrednovanje (tzv. “peer review”) koje je uobičajeno u svijetu te neovisna međunarodna evaluacija ne samo znanstvenih radova, već i radnih mjesta, znanstvenicima bi situacija bila motivirajuća u smjeru kvalitete. Vjerujem kako je i on toga svjestan, no put k implementaciji promjena je često težak i dugotrajan.
(foto: privatna zbirka)
