Večeras u 19 sati u Galeriji Filodrammatica otvara se izložba „Automata – surogat strojevi“ autora Deborah Hustić i Damira Prizmića. Za grafički dizajn zadužen je Oleg Šuran, a izlažu Igor Brkić, Paula Bučar, Zvonimir Domazet, Ronald Galić, Deborah Hustić, Sandra Maglov, Goran Mahovlić, Fran Masnjak, Mario Pavlić, Damir Prizmić, Aleksandar Vojnić uz goste Davora Cihlara i Paula Grandejana.
Izložbu organizira Radiona.org u suradnji s Udrugom Drugo more, a uz podršku Ministartsva kulture i medije Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
Automate su mehanički i digitalni sustavi koji oponašaju pokret, ponašanje ili misao. Kao surogati, oni preuzimaju fragmente ljudske radnje i pretvaraju ih u algoritam, u ritam koji se ponavlja, u radnju koja se odvija sama od sebe. U tom ponavljanju otvara se prostor između funkcije i fikcije: stroj koji izvršava ono što mu je upisano, ali istodobno proizvodi iluziju volje.
Automata kao matematički model konačnih ili beskonačnih stanja, predstavlja temelj razumijevanja načina na koji sustavi procesuiraju informacije. Svaka automata izvršava svoj zadani algoritam — niz stanja i prijelaza koji, jednom pokrenut, tvori najčešće predvidljiv, ali začudno poetičan i ponekad nespretan slijed događaja. Na toj se logici temelji velik broj uređaja koji nas okružuju: od jednostavnih mehanizama do složenih digitalnih sustava.
Unutar serije Projekt Signali, bitovi i surogati, koja istražuje područje hibridnih umjetnosti i maker/haker kulture, ova izložba promatra automat kao „surogata stroja” — entitet koji preuzima ulogu, ponašanje ili gestu, ali zadržava trag ljudske namjere. U tom među-prostoru gdje se mehanika i algoritmi susreću s čovjekom, nastaju hibridni oblici koji istodobno preispituju tehnologiju. Svaka automata tako postaje ogledalo procesa mišljenja — fizička manifestacija apstraktne ideje.
surogat (prema lat. surrogatus: nadomješten, zamijenjen), proizvod koji se upotrebljava kao zamjena prave robe.(Hrvatska enciklopedija)
Kada se stroj pokrene i progovori jezikom igre, on nas uči kako da ponovno vidimo poznato — kako da se izgubimo u bespućima „beskorisnih“ mašina, ne bismo li kroz njih možda pronašli novi smisao.U toj mehanici pokreta i Radionin kolektiv prepoznaje mogućnost igre. Kroz stvaranje mašina i digitalnih sučelja, autori istražuju rubne prostore automatiziranog ponašanja: trenutke kada stroj postaje nepredvidiv, duhovit ili gotovo „živ“.
Automate često povezujemo i s djetinjstvom – s igračkama koje su „žive“ kad ih okreneš, s mehaničkim igračkama iz vremena kada nije sve bilo digitalno. U tom smislu automat budi nostalgiju za trenucima kada je „stroj“ bio čudo, a ne faktor koji uzima svoj danak čovječnosti negdje u pozadini.
Time izložba poziva da razmislimo, jesmo li izgubili dio spontanosti i nespretnosti u suvremenom svijetu automatizacije? Ili smo je preoblikovali? Nostalgija ovdje ne funkcionira samo kao sentimentalni dodatak, nego kao “okidač” da se zapitamo kako su rastući kompleksni automatizirani sustavi u koje smo danas uronjeni narušili naš osjećaj za vrijeme, predvidivost ili spontanost.
Izložbu je moguće pogledati do 5. prosinca.
