Opatija, grad s bogatom hortikulturnom tradicijom i predivnim perivojima, krajem listopada bila je domaćin šestog hrvatskog znanstveno-stručnog skupa o urbanom šumarstvu. Ovo je značajno događanje u Centru Gervais okupilo brojne stručnjake i institucije te postalo središte za razmjenu iskustava u očuvanju urbanih ekosustava. Upravo su ovi ekosustavi – opatijski parkovi i perivoji – ono što gradu daje poseban šarm. Simboli Opatije, perivoj Angiolina i park Sv. Jakov, samo su dio brojnih zelenih površina koje čine dragocjeni dio njezina identiteta. U razgovoru s Petrom Bandom, voditeljem tehničke pripreme u Parkovima d.d. Opatija i članom organizacijskog odbora skupa, osvrnuli smo se na važnost urbanog šumarstva i jedinstvene značajke opatijskih zelenih površina.
Gospodine Banda, možete li nam ukratko objasniti o kakvom je skupu riječ i zašto je važan za urbanističke prakse u Hrvatskoj?
– Na stručnom skupu u Opatiji predstavili su se recentni radovi stručnjaka, fakulteta, javnih ustanova i komunalnih poduzeća koja su u svom radu povezana sa urbanim zelenilom na području republike Hrvatske. To je ujedno stručni skup na kojem se prezentiraju problemi s kojima se poduzeća i institucije susreću pri svakodnevnom radu, ali se prezentiraju i rješenja, eksperimenti i pokusi koji se izvršavaju a sve kako bi zaštitili urbano zelenilo. Svi smo svjedoci klimatskih promjena što danas znači i promjene u sustavnom održavanju gradova; nove biljne vrste, novi nametnici, nove bolesti – novi izazovi s obzirom da se radi sa živim biljnim svijetom. Opatijski parkovi su se s kolegama urbanim šumarima ove godine predstavili s temom revitalizacije veteranskog drveća grada Opatije, na kojima se izvode sanacije, tretiranje i općenito cjelogodišnji monitoring.
Opatijski parkovi, među najpoznatijima su u Hrvatskoj. Koliko Opatija ima parkova i kakvu ulogu imaju u oblikovanju identiteta grada?
– Iako su parkovi Angiolina i Sv. Jakov nekako najviše vidljivi, Opatija je ispunjena zelenim površinama. Čitav koncept stvaranja Opatije kao klimatskog lječilišta proizlazi iz ideje „vrtnog grada“ koji podrazumijeva objedinjavanje urbanih i javnih službi te neposredni kontakt s prirodom kroz rijetku izgrađenost u prostoru. U opatijskom slučaju nemoguće je odvojiti građevinu (Vilu) od vrta i isto tako zasebnu jedinicu od parka ili perivoja. Osim perivojnih segmenata, u identitetu Opatije bitne su svakako i pješačke staze, putevi i stepeništa koji sve te silne zelene površine povezuju kroz sustav zelenih koridora. Primarno su to Obalno šetalište Franje Josipa I. i šumsko šetalište Carmen Sylve. Ako za perivoj Angiolina kažemo da je centar i srce ovog grada, onda su šetnice svakako žile kucavice koje objedinjuju sve zelene prostore. Opatija nema zidine poput Dubrovnika ili pak stari grad poput Motovuna a jedino po čemu se razlikujemo na nekoj „većoj karti“ su očuvani povijesni parkovi i perivoji koji su glavni adut turističke Opatije.
Koje su posebno značajne karakteristike opatijskih parkova?
– Prvenstveno očuvanost fonda biljnog materijala i razne egzote koje se dovoze već gotovo 180. godina. Treba se prisjetiti kako Opatija nije nastala kao lječilište već upravo obrnuto – kao zimovalište. Običaj aristokracije je bio da ljeta provode na višim nadmorskim visinama, a na zimu da bježe od snijegom okovanih krajeva. Većina ljudi će se složiti kako je jedno od posebnosti ove naše blage klime svakako i kamelija – pravi simbol turističke Opatije. Danas gotovo da i nema grada u Europi koji dio svoje perivojne površine nije posvetio upravo ovoj zimskoj ljepotici. Točna godina dolaska kamelije u Opatiju nije poznata jer nemamo dovoljno pisanih materijala. Ono što se zna svakako jest da su evidentirane na planu iz 1894. godine, ali uz pretpostavku da su tu bile i ranije. Opatija ima svoju snažnu Udrugu ljubitelja kamelija koja se bavi promocijom, edukacijom i brendiranjem upravo ove biljne vrste, a njoj je posvećen i specifični „Festival kamelija“ koji se održava svake godine na rano proljeće. S druge strane, pravi istinski simbol Opatije i cijelog područja je prirodna sastojina lovora, hrastova medunca i primjerice veprine. Veličanstvenom lovorovom gaju nije ostao ravnodušan niti naš veliki botaničar, Dragutin Hirc koji je napisao „nigdje na Jadranu, pa čak niti u raskošnoj, izabranim raslinjem dekoriranoj talijansko-francuskoj Rivijeri ne može pronaći tako izvorne i brojne kolekcije, dapače šume lovora, kao u Opatiji. Opatija stoji u tom smislu sama i jedinstvena na cijelom svijetu”.
Parkovi dosta besprijekorno izgledaju. Koliko često i na koji način se održavaju?
– Briga oko opatijskih zelenih površina je svakodnevna, a često nije ni vezana za jedno uobičajeno radno vrijeme. Rad sa živim biljnim materijalom iziskuje puno znanja ali i brige, strpljivosti ili pak upornosti. Radovi se razlikuju ovisno o sezoni, pa tako kada dođe proljeće koje nam se poveže s ljetom i sezonom u Opatiji – posla je puno. Jesen i zima su mirniji, premda se u tom periodu bavimo sadnjom i pošumljavanjem velikim drvećem, pa to iziskuje i drugačiju organiziranost i predanost.
Koliko je zaposlenika angažirano na održavanju gradskih parkova?
– Na održavanju prostora grada Opatije radi oko 50-ak ljudi podijeljeno u četiri skupine s obzirom na teritorij grada.
Spomenuli ste ranije perivoj Angiolina. Kakvi su specifični izazovi u očuvanju njegovog povijesnog izgleda?
– Parter Vile Angioline je netom saniran. Izvedeni su radovi ispravljanja simetrije koja se malo izgubila kroz povijest. Postavili su se metalni rubnjaci kako bi se olakšalo održavanje ali i obnovilo simetriju po starim mapama i fotografijama. Iako je prvotni parter Vile Angioline bio jednostavniji u oblikovnom smislu, današnji oblik, u duhu historicističkog neobaroka s kraja 19. stoljeća, predstavlja jedan od rijetkih parternih vrtova u Hrvatskoj. Ovaj prostor zahtjeva visoku preciznost vrtlara te veliko znanje u umjetničkom oblikovanju topijari forma.
I za kraj, kakva je budućnost opatijskih parkova? Planiraju li se neka nova ulaganja, oplemenjivanje nekim novim biljnim vrstama?
– Parkovi i perivoja grada Opatije povijesna su i kulturna baština hortikulture Kvarnera ali i Republike Hrvatske. Izgradnjom Vile Angioline sredinom 19. stoljeća započinje razvoj prepoznatljivih perivoja ali i razvoj kako opatijske tako i Hrvatske hortikulture općenito. Osnovna zadaća opatijskih Parkova je briga o povijesnom naslijeđu, njegova zaštita te prilagodba svim promjenama pa tako i klimatskim. Svake se godine izdvajaju velika sredstva Grada Opatije u obnovu zelenila, gdje je fokus na alohtonom i autohtonom bilju našeg podneblja, ali i unosom nekih novih biljnih vrsta koje su pokazale otpornost na promjene poput kineskih metasekvoja ili pak kalifornijskih lepezastih palmi. Cijela deja oplemenjivanja prostora novim drvećem je proizašla iz potrebe da se što veći prostori grada Opatije „okrošnje“ te da se na taj način barem na malo ublaže promjene kojima smo svi svjedoci, naročito za ljetnih mjeseci.
