Prelazimo na zimsko računanje vremena, ili tzv. standardno vrijeme. U nedjelju 27. listopada kazaljke na satu u 3 sata ujutro treba pomaknuti jedan sat unatrag na 2 sata. Sve to znači još jedan dodatni sat spavanja prije početka radnog tjedna.
Prelazak na zimsko računanje vremena praksa je u mnogim zemljama koje primjenjuju ljetno računanje vremena. Sve to uvodi i neke promjene – tarifa za jeftinu struju počinje već od 21 sati navečer, a vozači automobila, mopeda i motocikala već sa sumrakom moraju imati upaljena dnevna kratka svijetla.
Iako postoje neke prednosti, mnogi ipak loše reagiraju na ovu promjenu. Zimsko računanje vremena može utjecati na raspoloženje i san, a kako se dnevna svijetlost smanjuje to može smanjiti aktivnosti na otvorenome i društvene događaje to jest tijekom zime neki će se možda manje družiti.
Kazaljke su prvi puta pomaknute…
Prvi puta se s pomicanjem kazaljki na satu, odnosno prelaskom na ljetno i zimsko računanje vremena, započelo tijekom Prvog svjetskog rata. Točnije, ljetno računanje vremena uvedeno je 1916. godine u Njemačkoj. Ideja je bila uštedjeti energiju tijekom rata. Nakon rata, mnoge su se zemlje, uključujući SAD i Veliku Britaniju, pridružile ovoj praksi. Sustav se razvijao kroz 20. stoljeće, a u mnogim zemljama je postao standardna praksa. Tako je i prelazak na zimsko računanje vremena postao dio ovog ciklusa, vraćanjem kazaljki unatrag za jedan sat u jesen.
Znate li…?
Znate li da mnoge arapske zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju i Egipat, ne primjenjuju ljetno računanje vremena. Ni Kina, Japan pa ni Indija ne pomiču kazaljke, a u Australiji, ljetno računanje vremena se primjenjuje samo u nekim saveznim državama, kao što su Novi Južni Wales i Victoria. Rusija je 2011. godine ukinula ljetno računanje vremena.