Danas, 24. kolovoza, dok bijele rode putuju prema jugu mi obilježavamo njihov dan, Dan bijele rode s ciljem jačanja svijesti o važnosti zaštite bijele rode te upozoravanja na opadanje njihovog broja zbog nestanka prirodnih staništa. Bijela roda je dio identiteta hrvatskog sela i pokazatelj da živimo u zdravom okolišu.
Ove godine Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije po prvi puta organizirala je foto natječaj na temu bijele rode s ciljem promicanja važnosti zaštite i očuvanja te promocije bijele rode. Na natječaj je pristiglo 48 fotografija slikanih na području Zagrebačke županije. Fotografije prikazuju rode u letu, na polju, u vodi, u gnijezdu, u zalasku sunca, itd.
Najbolja fotografija po izboru pratitelja Facebook stranice Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije je „Let u dvoje“ autora Vlade Pirše. Najbolje fotografije po izboru djelatnika Javne ustanove Zeleni prsten su: „Livadna patrola“ Petre Pirša, „Lovac u žitu“ Igora Pavlovića, te „Roda u Veleševcu“ Tibora Goda.
Inače, Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije svake godine provodi monitoring gnijezda bijele rode. Ovogodišnji podaci pokazuju nastavak trenda opadanja broja gnijezda na krovovima kuća i gospodarskih objekata, a povećanje broja gnijezda na rasvjetnim stupovima. U 2023. godini na području Zagrebačke županije zabilježeno je 288 gnijezda. Na obiteljskim kućama i gospodarskim objektima nalazi se 26 gnijezda, a na stupovima 262 gnijezda. Najviše gnijezda na području Zagrebačke županije nalazi se u gradovima Vrbovec (57) i Ivanić Grad (39), općinama Dubrava (33), Pisarovina (29) i Klinča Sela (29) te u selima Donja Kupčina (21) i Donja Zdenčina (21).
Bijela roda je simbol očuvanih prirodnih staništa i tradicionalnih krajolika, zdravog života, tla, vode i čistog okoliša, stoga je briga i očuvanje ove vrste od izuzetno velikog značaja. U Hrvatsku dolaze tijekom proljeća i ostaju do kraja ljeta, kada počinje selidba prema Africi. Glavni razlog odlaska u toplije krajeve nisu niske temperature već nedostatak hrane pa ako rode uspiju pronaći dovoljno hrane i ako zima nije iznimno oštra, mogu prezimiti i u našim krajevima. U godinama kada odlaze do krajnjeg juga Afrike, put koji prijeđu duži je od 10 000 km u jednom smjeru.
