Hipohondrija, također poznata kao somatski poremećaj tjeskobe ili zdravstvena anksioznost, označava stanje u kojem osoba ima pretjeran i trajni strah ili uvjerenje da je ozbiljno bolesna, unatoč malim ili nikakvim medicinskim dokazima koji bi to potvrdili.
Osobe s hipohondrijom često tumače uobičajene tjelesne senzacije ili manje simptome kao znak ozbiljnih bolesti. Uzroci hipohondrije nisu potpuno jasni, ali stručnjaci vjeruju da kombinacija psiholoških, bioloških i okoline može igrati važnu ulogu. Primjerice osobe s visokim razinama anksioznosti ili depresije sklonije su razvijanju hipohondrije kao i osobe koje su imale neka traumatska iskustva iz prošlosti, poput gubitka voljene osobe zbog teške bolesti. Isto tako, pretjerano izlaganje informacijama o bolestima, osobito putem interneta (“cyberhondrija”), može pojačati strah od bolesti.
Kako se liječi hipohondrija?
Liječenje hipohondrije fokusira se na smanjenje anksioznosti i promjenu obrasca razmišljanja. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je najučinkovitija metoda. Pomaže pacijentima prepoznati i promijeniti iracionalne misli vezane uz zdravlje. Od lijekova, antidepresivi mogu pomoći u smanjenju simptoma anksioznosti i depresije. Edukacija o stanju i redoviti razgovori s liječnikom pomažu pacijentima da razviju povjerenje u svoje zdravlje.
Pojam “hipohondrija” dolazi iz antičke Grčke i Rima. Naime, Hipokrat i Galen koristili su ga za opisivanje tjelesne nelagode u regiji ispod rebara (“hipohondrij”), vjerujući da su ove tegobe povezane s emocionalnim stanjima. Tijekom 17. i 18. stoljeća pojam se počeo odnositi na pretjeranu zabrinutost za zdravlje. Moderno shvaćanje hipohondrije kao psihološkog poremećaja razvijeno je tijekom 19. i 20. stoljeća. Hipohondrija je ozbiljno stanje koje može značajno utjecati na kvalitetu života. Prepoznavanjem simptoma, traženjem pomoći i korištenjem dostupnih terapija, osobe s hipohondrijom mogu postići bolje mentalno i fizičko zdravlje.
Koliko se često javlja?
Prema istraživanjima hipohondrija pogađa 2-7 posto opće populacije, ovisno o korištenim dijagnostičkim kriterijima. Kod osoba koje redovito posjećuju liječnike primarne zdravstvene zaštite, učestalost može biti viša, procijenjena je na oko 10-20 posto, zbog veće sklonosti tjeskobi oko zdravstvenog stanja. Stanje može započeti u bilo kojoj dobi, ali najčešće se razvija u ranoj odrasloj dobi, između 20. i 30. godine života.
Postoje li rizične skupine?
Određene skupine ljudi imaju veći rizik za razvoj hipohondrije zbog već spomenutih čimbenika, a zanimljivo je da i studenti medicine i zdravstveni radnici ponekad mogu razviti zdravstvenu anksioznost zbog stalnog suočavanja s informacijama o bolestima. Iako hipohondrija može utjecati na svakoga, osobe s poviješću anksioznosti, traumatskim iskustvima ili stalnom izloženošću informacijama o bolestima najviše su u riziku. Važno je pravovremeno prepoznati znakove zdravstvene anksioznosti kako bi se smanjio njezin utjecaj na kvalitetu života putem psihoterapije, podrške i, ako je potrebno, lijekova. No, i bez upotrebe lijekova, postoje prirodne metode i strategije koje mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i usmjeravanju fokusa na pozitivne aspekte zdravlja.
U preporuku svakako idu kognitivne tehnike za preusmjeravanje misli. U tom kontekstu misli se na aktivnosti koje odvlače misli na neke druge sadržaje, primjerice dobro je voditi dnevnik u kojem će se zapisivati strahovi, te ih racionalno analizirati. Nadalje, osoba može postaviti vremensko ograničenje za brigu, recimo dopušteno je biti pod brigom deset minuta dnevno.
Iznimno pomažu tehnike opuštanja – kao što su meditacija, mindfulness, progresivna mišićna relaksacija je vrlo korisna jer se opuštanjem tijela, opušta i um. Ovo je jednostavna tehnika koja uključuje napinjanje, a zatim opuštanje različitih mišićnih skupina. Prakticiranje sporog i dubokog disanja može smiriti anksioznost i smanjiti fizičke simptome stresa, poput ubrzanog pulsa.
Redovito vježbanje je također od pomoći jer se vježbanjem oslobađa endorfin, koji poboljšava raspoloženje i smanjuje anksioznost (joga, brza šetnja, trčanje, pilates). Nekima od pomoći mogu biti prirodni tremani ili povezivanje s prirodom tzv. fototerapija. Boravak na suncu je iznimno važno, osobito zimi. Usmjeravanje fokusa na kreativne aktivnosti, poput slikanja, kuhanja ili glazbe, može smanjiti prekomjerno razmišljanje o zdravlju. Ako je potrebno provjeriti zdravstvene informacije, treba koristiti provjerene izvore i konzultirati se s liječnikom, umjesto da se nagađa ili da se one traže online. Uglavnom, potpuno oslobađanje od straha nije cilj – ključ je naučiti živjeti sa zdravstvenom anksioznošću tako da ne dominira životom.
