(Autor: Alen Žižak)
Zadnjih nekoliko godina Iced Earth de facto ne postoji zbog razloga koji su većini metalaca poznati i u koje nećemo ulaziti. Ashes of Ares je zato tu da održi glazbu Iced Eartha na životu – barem onaj period u kojem je pjevač bio Matt Barlow. Iako je jedan od petorice pjevača koji su pjevali u grupi, zasigurno je ostavio najdublji trag u povijesti benda. Od pet albuma na kojima je pjevao (Burnt Offerings, 1995.; The Dark Saga, 1996.; Something Wicked This Way Comes, 1998.; Horror Show, 2001.; The Crucible of Man [Something Wicked – Part 2], 2008.), njegov aktualni bend Ashes of Ares odlučio je na turneji svirati cijeli album The Dark Saga.
Drugu polovicu Ashes of Aresa čini gitarist Freddie Vidales (u studiju i basist), također bivši član Iced Eartha, koji je s bendom snimio samo jedan studijski album – Dystopia (2011.). Nakon Dystopia turneje Freddie je napustio Iced Earth i ubrzo nakon toga s Barlowom osnovao Ashes of Ares. Tada im se pridružio i Van Williams, bubnjar Nevermorea, koji je u međuvremenu napustio bend. Od tada Ashes of Ares ima dva službena člana, a ostatak benda čine „guns for hire“ . Plaćenici.
Vidales i Barlow posljednji su put bili u zagrebačkom Boogaloou 2009. godine dok su još bili u Iced Earthu, a 16 i pol godina kasnije (9. listopada) vratili su se s Ashes of Aresom u svom debitantskom nastupu u Hrvatskoj.
Od osnutka su izdali četiri studijska albuma: Ashes of Ares (2013.), Well of Souls (2018.), Emperors and Fools (2022.) i New Messiahs (2025.). Budući da je ovaj posljednji izašao prije nekoliko mjeseci, turneja služi i kao mini promocija novog albuma. Kad kažem mini, doslovno mislim mini. Nakon što je uvodna pjesma albuma Novus Ordo odradila svoje kroz zvučnike, na pozornicu stiže bend i izvodi New Messiahs i Two Graves. To je to od novog albuma, a i po mnogobrojnoj publici vidjelo se zbog čega su došli. Nisu dugo oklijevali prije nego što su krenuli s izvođenjem cijelog albuma The Dark Saga. Tako su idućih deset pjesama nizali od Dark Sage do A Question of Heavena. Publika je na svakoj pjesmi bila respektabilno glasna, ali se točno osjeti razlika između koncerta vikendom i onog usred tjedna. Za očekivati je bilo i veće šutke na pjesmama poput Violate ili Vengeance Is Mine. Bend je ostao poprilično vjeran originalnom materijalu jer su napravili minimalne izmjene.
Važno pitanje je: kakav je Barlowov glas nakon svih tih godina? Odličan! Raspon glasa mu se vjerojatno malo smanjio – što je i normalno s godinama – ali je postao mrvicu hrapaviji, što ovim pjesmama uživo jako dobro pristaje. Teško je točno odrediti vrhunac koncerta jer su velik dio pjesmama s tog albuma svojevrsni hitovi – Dark Saga, I Died for You, The Hunter, Slave to the Dark, A Question of Heaven (neki bi dodali još koju) – i bend ih je odradio na visokoj razini, dok je publika odgovorila dostojno.
Kako bi malo poremetili tok koncerta, da ne kažem vibru, ubacili su I Am the Night, pjesmu s albuma Emperors and Fools. Pjesma nije loša, ali nakon A Question of Heaven zvuči znatno slabije, a osjeti se i na publici. Pošto od setlista bježim kao vrag od tamjana, osobno mi je vrhunac koncerta bio Burning Times (za koji nisam znao da će ga svirati, ali sam se nadao), koji je uslijedio nakon nečega što bismo mogli nazvati promašajem. Burning Times je očito toliki klasik da je, nažalost, bila jedina pjesma izvan The Dark Saga albuma koju su svirali iz Iced Earth kataloga. Dodali su i kratak dio Dante’s Inferna, ali se to činilo pomalo nepotrebnim. Koncert su završili pjesmom The One-Eyed King s prvog albuma. Svi komentari koji vrijede za I Am the Night vrijede i za ovu.
Što se tiče same izvedbe i entuzijazma benda, nema se što prigovoriti. Bilo je nešto tehničkih problema s mikrofonom na početku, ali se to relativno brzo riješilo. Što se tiče atmosfere tijekom cijelog koncerta, odnosno upravljanje atmosferom – moglo je i bolje. Možda bi pomoglo da su samo promijenili redoslijed pjesama, odnosno da su sve originalne stvari stavili na početak, a zatim Iced Earth pjesme do kraja. Nažalost, uvijek će nekako ostati u sjeni svog starijeg brata, koliko god dobre albume napravili. Kad već idu na turneju na kojoj je obećano izvođenje cijelog The Dark Saga albuma plus Iced Earth klasika (što se, čini se, trebalo staviti u jedninu), možemo biti sigurni da se većina publike pojavila upravo zbog toga. To je samo manja zamjerka na inače još jedan vrlo dobar koncert ove godine.
U nastavku slijedi kratki intervju koji smo imali s Freddyjem Vidalesom prije nastupa.
Bok, Freddie. Turneja je pri kraju, a niste imali gotovo nijedan dan odmora. Jesi li umoran?
Bok! Umorni smo kao zombiji svaki dan (smijeh). No, tih sat i pol vremena kad smo na pozornici, razbudi nas. Sav taj adrenalin i publika nas podignu, a nakon toga si opet umoran.
Ovo ti je drugi put da si u Zagrebu. Bio si ovdje s Iced Earthom 2009. godine. Jesi li stigao obići grad?
Nažalost, nisam (smijeh). Ovo je jedna od onih in and out situacija.
Prije nekoliko mjeseci izašao je vaš četvrti album New Messiahs. Jesi li zadovoljan kako je ispao?
Nisam znao što očekivati dok smo ga pisali i snimali. Kad je bio gotov, rekli smo si: „Ha! Ovo je zapravo jako dobar album.” Pokušavamo da svaki sljedeći bude bolji od prethodnog. Zapravo, snimamo samo ono što se nama sviđa. Matt i ja se uvijek pitamo: „Zvuči li nam ovo dobro?” Ako obojica kažemo „da”, onda je to to.
Kako izgleda proces pisanja i snimanja albuma, s obzirom na to da ti i Matt živite u različitim saveznim državama?
Nekad ja napišem nešto, i glazbu i tekst, pa pošaljem Mattu. Onda on to posluša i kaže: „Ovo mi se sviđa, ovo mi se ne sviđa.” Zatim promijeni neki dio i pošalje natrag meni. Ponekad bude obratno. On nešto napiše, pa meni pošalje. I tako si razmjenjujemo pjesme dok obojica nismo zadovoljni onim što smo napravili. Tad je pjesma spremna za album.
Na albumu imate obradu pjesme And the House Fell Down Eltona Johna, a na njoj vam gostuje Todd La Torre (op. a. najpoznatiji kao pjevač Queensrÿchea) na bubnjevima. Kako je došlo do te suradnje?
Todd je blizak prijatelj Mattu. Tako sam ga i ja upoznao i sprijateljio se s njim. Jedan dan se povelo pitanje: „Zar ne bi bilo zabavno da napravimo nešto zajedno?” Kad smo odlučili staviti ovu obradu na album, sjetili smo se njega i pitali ga želi li gostovati, a on je pristao odmah.
Pošto je Todd puno poznatiji kao pjevač, zanimljivo je da ste ga pozvali da svira bubnjeve.
Todd je jako zabavan za suradnju. Isprva nismo ni znali koju ćemo obradu raditi. Kad smo se odlučili, imalo je smisla da sjedne za bubnjeve jer ima „jazzerski” pristup sviranju. Bilo je jako zabavno za svu trojicu.
Slušao sam nedavni intervju s Jonom Schafferom (op. a. gitarist i osnivač Iced Eartha). On vas podržava u izvođenju albuma The Dark Saga, ali je istaknuo da je album star 29 godina, dok Burnt Offerings uskoro slavi 30. godišnjicu. Zašto ne svirate cijeli Burnt Offerings?
Ukratko: naš menadžer je došao na tu ideju (smijeh). Matt i ja smo s obiteljima bili na odmoru u Grčkoj prošle godine. Tamo smo se našli s menadžerom koji živi u Grčkoj, i on je rekao: „Zašto ne biste svirali cijelu The Dark Sagu? Za par godina će imati 30 godina.” On obožava taj album. Po njemu je to ogroman album, što realno i jest. Matt i ja smo o tome razgovarali i zaključili da je ideja dobra. Nije nam bio cilj obilježavati godišnjicu izdanja, nego jednostavno proslaviti sam album.
Dok si bio u Iced Earthu svirao si bas gitaru, a sada na pozornici sviraš električnu gitaru. Pretpostavljam da većinu pjesama sada sviraš prvi put. Koliko je bilo teško odsvirati neke od riffova, pogotovo ritmično zahtjevnih poput Violate?
Da, većinu pjesama sam za ovu turneju svirao prvi put. Što se težine tiče, nije mi bilo teško jer gitaru sviram puno dulje nego bas. Prije sam bio u death metal bendu u kojem sam skladao mnoge brze riffove. No, nikad neću moći svirati kao Jon. Moj cilj je bio da pjesma zvuči vjerno. Violate je dobar primjer. Nije mi teška, ali ju ne sviram točno kao Jon. Da ju sviram kao on, bila bi mi nemoguća. On ju je 25 godina svirao na taj način. Njegova desna ruka je mašina. Cilj mi je da ju odsviram najbolje što mogu.
Danas ćete izvoditi A Question of Heaven. Pjesma je poznata po svojim „anđeoskim” vokalnim dionicama koje je Iced Earth puštao s matrice tijekom izvođenja. Jeste li dobili prava za korištenje toga ili ste morali snimiti vlastitu verziju ili možda pjevate te dijelove uživo?
Imamo prijatelja po imenu Jonah Weingarten. On je klavijaturist benda Pyramaze, u kojem je Matt nekad pjevao. Njih dvojica imaju i projekt We Are Sentinels. Jonah je radio uvode za dva naša albuma i općenito nam je blizak prijatelj. Javili smo mu se da nam treba matrica. Dali smo mu pjesmu i rekli: „Rekreiraj što vjernije možeš.” Napravio nam je matricu koja je vrlo vjerna originalu. Jedino što nismo htjeli rekreirati vokalni tekst, tako da je samo instrumentalna matrica. Mogli smo uzeti i originalni dio, ali smo se odlučili za ovo. Ipak smo to mi, a ne Iced Earth uživo.
Bio si četiri godine u Iced Earthu, a u tom razdoblju bend je snimio album Dystopia. Kako se sjećaš tog vremena, kada je bend bio često na turnejama, i kako ti je bilo surađivati s Jonom?
S Jonom mi je bilo sjajno surađivati. Zapravo smo jako slični. On točno zna što želi i on je šef. Reći će ti točno što da radiš. Takav sam i ja. Ako imam nešto što sam zamislio, mora biti točno tako. Zato kažem da mi je bilo lako raditi s njim jer smo sličnih osobnosti (smijeh). To je posao, nije samo zabava. Može biti zabavno, ali si ipak tamo da odradiš svoj posao. To je njegov bend, ti radiš za njega i moraš taj posao odraditi dobro. I jesam, zato smo se dobro slagali. Turneja za Dystopiju bila je jako duga i do kraja smo svi bili iscrpljeni. Manjih problema uvijek ima, ali ništa značajno. Meni je najveći problem bio to što smo znali po dva mjeseca biti izvan SAD-a, pa nisam vidio obitelj duže vrijeme. Osim toga, stvarno je bilo zabavno.
Pročitao sam nedavno intervju s Mattom u kojem je rekao da bi se vratio u Iced Earth ako ga Jon pozove. Iako Jon trenutno nije zainteresiran za okupljanje, bi li se ti vratio u Iced Earth?
Ne znam, iskreno. Ovisi o mnogo stvari. Jedna je, naravno, Ashes of Ares. Druga, u kojoj ću fazi života biti tada. Treća, koliko godina će to potencijalno trajati. Nikad na prvu ne kažem „ne”. Uvijek treba razmotriti opcije koje ti život nudi.
Kakvi su planovi za bend nakon turneje?
Nemamo nikakvih planova odmah nakon turneje. Uvijek razgovaramo s menadžerom o tome što nam je sljedeći korak. Što se mene osobno tiče, kad dođem doma, ne diram gitaru najmanje tjedan dana (smijeh). Samo odmor, a nakon toga rad na petom albumu. Već imamo mnogo toga pripremljeno.
Onda ćete ozbiljno smanjiti razmak između albuma.
Da, zapravo je ovaj album trebao izaći godinu dana ranije. Našu izdavačku kuću Rock of Angels Records kupio je Reigning Phoenix Music. To se dogodilo taman prije nego što je album trebao izaći, pa je Reigning Phoenix tražio da se njihov logo doda na album. Zbog toga smo morali malo promijeniti naslovnicu, a pošto je album promijenio izdavača, morali su mijenjati i barkodove. Onda su i odvjetnici morali odraditi svoje, pa smo čekali da se sve pravne stvari riješe. Bilo je jako frustrirajuće. Sva je glazba bila gotova, produkcija gotova, naslovnica gotova, ali pravne stvari nisu.
Hvala ti, Freddie, na vremenu.
Hvala, bilo mi je zadovoljstvo.
FOTO: Mario Radaković
