Termiti su osnovani 1978. godine i jedan su od najvažnijih punk rock bendova u povijesti riječke i regionalne glazbene scene. Nažalost, tijekom aktivnog djelovanja nisu uspjeli objaviti studijski album, pa su njihova diskografska izdanja objavljena tek naknadno. Tri njihove pjesme, „Vjeran pas”, „Mama, s razlogom se brineš” i „Vremenska prognoza”, našle su se na kultnoj kompilaciji „Novi Punk Val 78-80”, objavljenoj 1981. godine, uz pjesme bendova Paraf, Pankrti, Prljavo Kazalište, 92, Problemi i drugih.
Za razliku od riječkih kolega Parafa, s kojima su u počecima često dijelili pozornicu, Termiti tijekom svojeg djelovanja nisu ostvarili uspjeh kakav su njihova glazba i značaj zasluživali. Unatoč tome, s vremenom su stekli kultni status i ostali važan dio nasljeđa riječkog punka. Pjesma „Vjeran pas” postala je punk rock himna i uvrštena je na ljestvicu 100 najboljih pjesama s prostora bivše Jugoslavije. Bend je sredinom osamdesetih prestao s radom. Gitarist Robert Tičić Tica preminuo je 1984. godine, dok je basist Damir Martinović Mrle poslije postao jedan od osnivača Leta 3.
Termiti su se tijekom godina još nekoliko puta okupljali. Godine 1995. nastupili su na legendarnom festivalu Fiju Briju u zagrebačkom Domu sportova, a deset godina poslije održali su nekoliko zajedničkih koncerata s Parafom diljem regije. Njihove stare studijske i koncertne snimke objedinjene su na izdanju „LP ploča Vjeran pas”, koje je Dallas Records objavio na CD-u 1996. godine, a 2023. i na dvostrukom vinilu. Nekoliko pjesama Termita našlo se i na kompilaciji „Riječki Novi Val”, objavljenoj 2021. godine.
Ove je godine Predrag Kraljević Kralj okupio novu postavu pod imenom Kraljevi Termiti, čime je otvoreno novo poglavlje priče o ovom kultnom riječkom bendu. Tim povodom razgovarali smo s Kraljem i menadžerom te članom grupe Tomijem Edvardom Šegom, poznatijim kao Tomi Phantasma, o novoj postavi, nasljeđu Termita i povratku na pozornicu. Kraljevi Termiti nastupit će u riječkom klubu Palach u subotu, 24. listopada 2026. godine.
Kako je uopće došlo do ponovnog okupljanja Termita?
Kralj: Nakon duge stanke zaželio sam se svirke. Jednostavno sam osjetio da je došlo vrijeme za to, da imam još nešto za reći i da priča s Termitima jednostavno nije završena! Vidio sam kako zagrebački bend Eksodus svira „Vjernog psa“, javio im se preko Gorana Polaka iz Stražarnog lopova i suradnja je krenula. Prvo sam nastupio s njima na koncertu posvećenom punk rock legendi Sid Viciousu, nakon toga na promociji knjige „Stražarni lopov“ Gorana Polaka, gdje smo odsvirali nekoliko numera Termita i nekoliko punk rock klasika. Posljednji put to je bilo prošle godine, s još jednom punk legendom, novosadskom Pekinškom patkom, u zagrebačkom Boogaloou. Na jednoj od promocija u Dallas Record Shopu u Rijeci, Zdrave iz Parafa rekao mi je da računa na mene kao gosta na njihovom oproštajnom koncertu 29.05.2026. u riječkom klubu Pogon. Budući da, nažalost, dvojice članova Termita, gitarista Tice i bubnjara Kike, više nema među nama, a klavijaturist Pepi i basist Mrle nisu bili u mogućnosti odazvati se tom pozivu, javio sam se Tomiju iz Eksodusa i pitao je li zainteresiran za svirku. Tomi je odmah okupio ekipu sa Sašom Novakom – Saletom iz Psihomoda na gitari, Draganom Brkljačićem – Facom na bubnjevima i Josipom Suićem – Jojom na basu. Budući da sva trojica imaju punk rock prošlost, stvari su se vrlo brzo posložile.
Zašto ste se odlučili za ime Kraljevi Termiti umjesto da nastupate pod izvornim imenom?
Kralj: Iako sam zapravo ja smislio ime Termiti, nekako nam se činilo da moramo dati do znanja kako je ovo nova faza benda s novim članovima.Ime je također nastalo spontano. Prve ideje pojavile su se dok smo mislili da ćemo svirati samo kao gosti Parafa. Razmišljali smo o imenima Kralj svira Termite ili Kralj i Termiti, ali to nam je nekako zvučalo bez veze. Onda je Sale na jednoj probi rekao: „A što mislite da se zovemo Kraljevi Termiti?“ i odluka je jednoglasno pala! Napravili smo nove aranžmane tako da su pjesme dobile neku novu, moderniju dimenziju, ali su zadržale stari duh Termita. Ovo nije pokušaj oživljavanja Termita od prije 40 godina. Previše je prošlo od tih ludih vremena, a i generalno sama vremena su se promijenila. Svako vrijeme nosi nešto svoje i nema smisla nešto forsirati i pokušavati vratiti prošlost. Pored toga, i mi sami smo se promijenili, i kao ljudi i kao glazbenici, umjetnici. Svjesni smo da nema smisla forsirati identičan zvuk i energiju od prije 40 godina jer svaki svirač ima svoj zvuk i svoju energiju. Zato smo odlučili uzeti te stare pjesme i odsvirati ih na novi način, prilagođen ekipi koja danas svira u bendu, naravno, zadržavajući duh starih Termita, tj. tih pjesama. Mislim da smo to napravili odlično! To je i jedan od razloga promjene imena iz Termiti u Kraljevi Termiti. Isprva mi je to ime zvučalo čudno, ali mi se sve više sviđa!
Kako danas zvuče Kraljevi Termiti i tko je radio nove aranžmane?
Tomi: Proces je bio vrlo spontan i sve je gotovo samo došlo na svoje mjesto! Meni su Termiti vrlo poznata tema jer sam njihov veliki fan još od 1980. godine, kada sam ih na ljeto prvi put gledao u zagrebačkom Pauku, odnosno SKUC-u, gdje su svirali sa slovenskim legendama Buldožer. Nakon toga su mi Termiti uz Sex Pistols postali najdraži bend! U ekipi nas zagrebačkih pankera druge generacije kružila je kazeta sa snimkom koncerta Termita iz kraja 1980. godine u zagrebačkom Lapidariju, na kojem sam također bio. Tako sam znao sve pjesme Termita. Album „Novi Punk Val 78-80“ izašao je tek 1981. godine, sa studijskim snimkama pjesama „Vjeran pas“, „Mama, s razlogom se brineš“ i „Vremenska prognoza“. Inače mi je old school punk rock u krvi i to mi je i dan-danas najdraža glazba, tako da mi nije bio problem složiti nove aranžmane, naravno, uz veliku pomoć Saleta, Face i Joje. Na probama je sve išlo vrlo brzo, dečki su kliknuli na prvu. Svi imaju punk rock background, a Faca i Joja poznaju se jer su svirali sa mnom i u Phantasmagoriji i u Eksodusu. Najzahtjevnije je bilo prebaciti dionice klavijatura na gitaru i bas, a pritom zadržati istu energiju i ne izgubiti melodije s klavijatura. No i to je išlo kao podmazano jer je Sale fakat gitaristički genije i sretan sam da možemo svirati s njim. Također smo neke pjesme poprilično promijenili. Neke aranžmane vrijeme je jednostavno pregazilo, a pjesmu „Prljava sudbina“, koja je imala dugačak intro, pretvorili smo u, po meni, naš novi hit jer je sada eksplozivna, melodična, pa skoro kao „Vjeran pas“ i „Mama“. Vrlo sam zadovoljan i ponosan na to što smo skuhali i vjerujem da će se ljudima svidjeti, pa i starim fanovima Termita. 😉
Kažeš da nemate klavijature? Pa kako Termiti bez klavijatura?
Kralj: Pokušali smo naći klavijaturista, ali ili su se ljudi preplašili ili nisu shvatili zadanu temu. Novi aranžmani tako su posloženi da klavijature gotovo da i ne nedostaju. Gitara i bas sviraju linije klavijatura, sve je moćno i melodijski bogato, a imamo i četiri vokala. Tomi i ja pjevamo glavne vokale, a Sale i Joja prateće. Kao što sam rekao, ovo je nova faza, novi pogled na materijal, i meni neke pjesme zvuče i bolje u ovim aranžmanima! Naravno, ljudi su navikli na klavijature i one su bile zaštitni znak Termita, pogotovo jer je Pepi znao svirati, dok su ostali tada bili nešto slabiji u tome, pa smo njemu dali više prostora, ali danas ne bi više stavljao toliko klavijatura u te pjesme. Moram napomenuti da sam iznenađen kada danas pogledam kako smo slagali sve te pjesme, a zapravo nismo bili neki glazbenici. Stvarno su složene vrlo zanimljivo, vrlo alternativno, svjetski, umjetnički. Zato nam je i bilo tako lako sve to posložiti. Na dosadašnjim koncertima svega nam je nekoliko ljudi reklo da im nedostaju klavijature. Uvijek je to tako, ne može se uvijek sve svima svidjeti i to nam je jasno. No nismo potpuno odustali od klavijatura. Planiramo pronaći klavijaturista u bližoj budućnosti, ali klavijature ćemo samo dodati ovim aranžmanima jer nam se novi stvarno jako sviđaju. Pa ako ima nekoga zainteresiranoga, neka se slobodno javi Tomiju ili putem naše Facebook stranice.
Svirali ste na festivalu u Novom Sadu, u riječkom Pogonu s Parafima i nedavno održali svoj prvi samostalni koncert u Ljubljani. Kakve su reakcije i dojmovi?
Kralj: U Novi Sad pozvali su nas neplanirano kada su čuli da smo se okupili. Tada još nismo uvježbali sav materijal, a ja sam sudjelovao na samo nekoliko proba, tako da smo prije tog koncerta bili malo u panici. Svirali smo na velikom open-air festivalu „Nova Evropa“ 9.5.2026. u Novom Sadu. Na kraju je sve ispalo super, a publika je reagirala odlično. Postoji i snimka tog nastupa na YouTubeu, no zvuk je malo televizijski, s tišim gitarama i preglasnim vokalom, ali vrlo kvalitetna. Uživo je bilo moćnije, ali ekipa se stvarno potrudila oko snimke i festivala te nas ugostila kao velike rock zvijezde. Veliko im hvala na tome! To je ekipa iz kluba Fabrika. Sljedeća svirka bila je u ulozi gostiju Parafa u Pogonu. Tamo smo već bili sigurniji, otprašili svojih pola sata, a publika je vikala da hoće još! Dobili smo i pohvale od riječkog alter gurua Gorana Lisice Foxa, alfe i omege Dallas Recordsa, s kojim planiramo raditi na novom materijalu! Slijedila je Ljubljana, gdje je koncert bio rasprodan! Prvi put smo održali samostalni koncert, odsvirali cijelu set-listu, izašli na bis i dobili vrlo pozitivne komentare! Kao u stara dobra vremena.
Kako vidiš današnju glazbenu scenu, domaću i stranu, i koja je razlika između vremena kada ste vi svirali prije 40 i više godina i danas?
Kralj: Kao prvo, fascinantno je to kako je rokenrol opstao i proširio se u sve pore današnjeg društva. S druge strane, žao mi je što je putem negdje izgubio svoj prvobitni smisao, pa i dušu, te postao biznis i obična zabava! Rokenrol je od samog početka, od Little Richarda, preko Elvisa pa sve do punka, dolazio iz undergrounda. Bio je bunt, urlik mlade generacije koja je vapila za slobodom i kreativnošću, protiv društvenih normi i ograničenja, konzervativizma, represije, diktature, rata… Danas je, međutim, postao samo još jedan oblik zabave i zarade u konzumentskom društvu. Ne sviđa mi se što je internet napravio od glazbe. Neki izvođači, bez truda i bez kvalitete, prvenstveno umjetničke, mogu preko noći postati globalno popularni jer su se u pravom trenutku pojavili s nekom „catchy” pjesmicom na TikToku, dok drugi, koji se godinama trude raditi na svojoj glazbi, a nemaju takvu mogućnost, nemaju šanse. Također mi se ne sviđa ta usiljena modernizacija stvaranja glazbe, pa i samog njezina izvođenja! Mi smo se u ono vrijeme dobrano namučili dok smo uspjeli nabaviti instrumente. Vježbali smo satima, danima i mjesecima u garažama i podrumima kako bismo napravili nekoliko pjesama, a danas svaki glazbeno neuki i netalentirani klinac na laptopu u svojoj sobi može napraviti cijeli materijal! Na kraju, s tim laptopom, u koji je ubacio loopove koje je pokupio na netu i tekstove koje mu je složio AI, nastupa na koncertima! Za mene to nisu ni glazbenici ni koncerti. Danas na sceni ima izvođača koji su dvojac ili najviše trojac, a eventualno uz kompjuter imaju gitaru i bas koje ne znaju dobro ni svirati. No, tu ne mislim samo na tehniku sviranja, već i na kreativnost i energiju koju prenose. Ni Joy Division nisu znali svirati, ali bili su kreativni genijalci jer su imali ono nešto u sebi, nešto umjetničko. Danas ne koriste ni pojačala jer, kao, što će im? A bez pojačala nema rokenrola! Zvuk je energija, rokenrol je zvuk i poruka koju prenosiš zvukom, riječima, imidžem i scenskim nastupom! Ta nova glazba je sterilna, bez duše i bez poruke, fejk, šablonizirana. Svi imaju iste obrasce ponašanja, kao roboti! Ali ljudima se to sviđa, a to me još više zabrinjava i rastužuje. Svaka čast izuzecima! No, još uvijek ima klinaca koji sviraju na pravim instrumentima, na pojačalima i bubnjevima, i sviraju pravi rokenrol. Stvarno me začudilo koliko ih ima. Međutim, i tu se uglavnom izgubilo autorstvo. Ili sviraju tuđe pjesme ili su neki copy-paste, wannabe bendovi koji pokušavaju biti poput nekog poznatog benda. Tako da glazbe, bendova i koncerata ima više nego ikad, ali kvalitete sve manje! Ne znam što će biti kada naša stara garda ode sa scene. Pa svi veliki bendovi stari su barem 30 ili 40 godina. Pogledaj Stonese, koji sviraju već 60 godina. Tako je i na punk sceni. Nema novih velikih bendova, još uvijek su tu Pistolsi, The Damned, Marky Ramone, The Stranglers, PIL, GBH, Dead Kennedys, UK Subs, Discharge… Pa i The Cure, The Sisters of Mercy, The Cult… No, pričam u globalu. Još uvijek postoji underground scena, kojoj i mi pripadamo. Još uvijek se svira po rupama, sve pršti od rokenrola, ali je i nakon 50 godina to još uvijek alternativa. To znači da je evolucija stala jer, kao što se Elvis iz alternative razvio u komercijalu, tako je i naša glazba danas trebala postati komercijalna, a neka nova glazba alternativa! No, to se ne događa samo u glazbi. Cijela evolucija pretvorila se u de-evoluciju i moram zaključiti da danas živimo u društvu iz filma Idiocracy. A to znači da naše djelovanje i dalje ima smisla! 😉
Spomenuo si da su ti Sex Pistols jedan od najdražih bendova. Što misliš o novom pjevaču Sex Pistolsa? Ljudi su vrlo podijeljeni oko toga.
Tomi: Uf, tough one. Ja tu ne mogu biti baš nepristran. Odrastao sam na Sex Pistolsima, odnosno oni su me definirali. Rotten ima osebujan vokal i način pjevanja, a uz to su njegov imidž, njegov attitude i tekstovi definicija punka. Novi pjevač Frank Carter definitivno, po meni, nije dobar izbor jer je po svemu suprotnost Rottenu! U biti, mislim da je problem u tome što, osim Rottena i Sida Viciousa, ostali članovi nikad nisu ni bili pravi pankeri, odnosno nisu shvatili bit punka! Iako mi je Steve Jones najdraži gitarist, kao lik mi se uopće ne sviđa jer je plitak i sirovina. Paul Cook odličan je bubnjar, jedan od boljih, ali ništa više od toga, simpatičan lik, a o Glenu ne moram ni pričati. Dovoljno je da ga vidiš u tim njegovim košuljicama, maramama, lajbekima… Oni jednostavno nemaju to nešto u sebi što Rotten i Sid imaju. Zato vjerujem da je upravo u tome najveći problem i da su zato odabrali Franka jer je to za njih to! Jednostavno ne kuže! McLaren im to zasigurno nikad ne bi dozvolio. Ako ništa drugo, uzeo bi nekog klinca, pankera s ulice, koji ima punk attitude, za pjevača. A i uživo zvuče poprilično neuvjerljivo. Nema te punk energije, a kao što smo zaključili, glazba je energija koja se prenosi. Kralj i dalje ima tu pankersku, boemsku energiju koju su Termiti prenosili i zato i radim s njim!
Što publika može očekivati od vašeg nastupa u Palachu, gdje ćete svirati nakon 20 godina?
Kralj: Što, prošlo je već dvadeset godina?!? Ajme! 😉 U Palachu, mojem omiljenom klubu, ponovit ćemo set iz Ljubljane. Bit će tu gotovo sve pjesme koje su objavljene na albumu „LP ploča Vjeran pas“, a neke od njih nismo uopće svirali 1995. i 2005. godine, kada smo se ponovno okupili kao Termiti, tako da će ih mnogi po prvi put čuti uživo! Za neke ljudi ni ne znaju, pa misle da imamo nove pjesme! 😉 Svjesni smo toga da većina ljudi zna tek nekoliko naših pjesama. Pored mega hita „Vjeran pas“, znaju „Mama, s razlogom se brineš“, „Vremensku prognozu“, „Ujo, imaš lepa kola“, „Ja ne želim ništa“, „Kišne razdragance“, „Baš vas briga“… Rijetki znaju i „Šminkere“, „Komercijalnu ljubav“, „Miris tamjana“… a pjesme poput „Pobuna“, „Gibajmo se“, „Crossofiran“, „Žaca“, „Nova umjetnost“, „Prljava sudbina“ i „Redukcija“ doista rijetko tko zna. No, svejedno, publika vrlo dobro reagira i na njih jer su dobre! Neke od tih pjesama nastale su u kasnijem razdoblju Termita i već su se malo udaljile od prvobitnog sirovog punk zvuka. Mislim da je i taj materijal odličan i vrlo zanimljiv i jako mi se sviđa raznovrsnost našeg materijala. Pored toga, sviramo jednu staru Saletovu pjesmu koju je napravio dok je svirao u Psihomodu, kao i pokoji punk rock standard.
U Palachu će vam se pridružiti i karlovački bend Lorelei, koji riječkoj publici možda nije toliko poznat. Kako je došlo do suradnje i što možemo očekivati od njihova nastupa?
Tomi: I to je ispalo spontano. Tražili smo nekoga tko bi svirao s nama, dobili neke ponude koje nam nisu bile po volji, pa se Sale sjetio svojih prijatelja iz Karlovca, za koje je ispalo da su savršeni za svirku prije nas. Sviraju vrlo zanimljiv melodični punk rock. Bubnjar, koji je ujedno i šef benda, surađivao je s Goblinima davnih dana. Mislim da će se svidjeti riječkoj publici. S nama će svirati i u zagrebačkom Vintage Industrial Baru u petak, 30. listopada.
Otkud i zašto naziv mini-turneje „Ljubljana – Rijeka – Zagreb 1976 – 2026“?
Kralj: Ta tri koncerta zapravo su pokus da vidimo kako mi dišemo i kako publika diše, da vidimo gdje smo s bendom. Uz to uvijek treba imati i neki povod za svirku, pa smo se mi sjetili da nitko nije obilježio taj povijesni trenutak kada je nastao punk na ovim krajevima! Mi smo to tada zvali trokut Ri-Lj-Zg jer su u tim gradovima nastali prvi punk bendovi na ovim prostorima i održavale se prve punk svirke: Paraf iz Rijeke, Pankrti iz Ljubljane i Prljavo kazalište iz Zagreba! Idućih godina pridružilo im se još puno bendova, među kojima su bili i Termiti.
Ulaznice i satnica koncerta u Palachu?
Tomi: Ulaznice se mogu kupiti u riječkom Dallas Music Shopu i putem sustava Entrio.hr. Koštaju 18 eura u pretprodaji i 20 eura na dan koncerta, odnosno na ulazu u klub. Vrata se otvaraju u 20 sati, Lorelei će početi svirati u 21 sat, a mi u 22 sata. Prije, između i poslije nastupa glazbu ću puštati ja pa će na repertoaru biti old school punk rock hitovi, domaći i strani 😉
Najavili ste snimanje starih pjesama u novim aranžmanima, a spominje se i mogućnost nove pjesme. Koji su sljedeći koraci Kraljevih Termita i možemo li do 50. obljetnice benda očekivati i potpuno novi materijal?
Kralj: Ako nas Treći svjetski rat ne pokosi, imamo u planu snimiti sve stare pjesme u novim aranžmanima. Prvenstveno zato što su stare snimke većinom na razini demosa i loše kvalitete, a mislim da te pjesme zaslužuju kvalitetne snimke, a time i prostor na radijskim postajama. Mislim da imamo vrlo kvalitetan i komercijalan materijal i da ga moramo staviti na vinil kako bismo završili tu priču. Već nakon ova tri koncerta, u Ljubljani, Rijeci i Zagrebu, planiramo otići u studio i snimiti nekoliko pjesama. Nakon toga slijedi nastavak koncertnih aktivnosti, a kada izađe album, i turneja po većim dvoranama, gdje ćemo pozivati razne goste i raditi performanse. Jer 2028. godine bit će 50 godina Termita i to moramo obilježiti. A ako se dogodi, napravit ćemo i neku novu pjesmu.
FOTO: Žan Škafar, Jovica Drobnjak, Kraljevi Termiti
