Autor: Igor Horvat
Američki thrash metal velikani Testament već četiri desetljeća simboliziraju vrh Bay Area metal scene. Bend je osnovan 1983. godine u Oaklandu, pod imenom Legacy, koje su kasnije promijenili u Testament. Tijekom godina postigli su status legendi, rame uz rame s bendovima poput Metallice, Anthraxa, Exodusa i Megadetha, a prepoznatljivi su po moćnom vokalu Chucka Billyja, virtuoznim gitarama Erica Petersona i Alexa Skolnicka te energičnoj ritam sekciji.
Nakon ranih klasika poput The Legacy (1987), The New Order (1988) i Practice What You Preach (1989), bend je u devedesetima prošao kroz stilističku transformaciju. Albumi Souls of Black (1990) i The Ritual (1992) donijeli su melodičniji pristup, dok su Low (1994) i Demonic (1997) otkrili njihovu mračniju, brutalniju stranu, dodatno učvrstivši reputaciju Testamenta kao jednog od najsvestranijih bendova thrasha.
Početkom 2000-tih uslijedilo je razdoblje neaktivnosti, ponajviše zbog borbe Chucka Billyja s ozbiljnom bolešću. Njegova dijagnoza raka 2001. privremeno je zaustavila rad benda, ali upravo je to teško razdoblje dovelo do jednog od najznačajnijih trenutaka u njihovoj povijesti, tj. emotivnog i snažnog reuniona većeg djela originalne postave, u kojoj je jedino novo lice bio bubnjar Paul Bostaph. Taj je povratak postao ključna prekretnica koja je Testamentu donijela novi kreativni zamah i označila ulazak u modernu fazu benda, a početak te ere krenuo je u obliku albuma The Formation of Damnation (2008).
Upravo u toj fazi Testament pokazuje da nije bend koji živi isključivo na staroj slavi, već grupa koja i dalje neumorno radi, pomiče granice vlastitog zvuka i osvaja nove generacije fanova jednako kao i staru gardu.
Serija snažnih izdanja nakon reuniona naposljetku je dovela do njihovog najnovijeg, četrnaestog studijskog albuma Para Bellum (2025), na kojem Testament još jednom potvrđuju svoju žestinu i trajnu relevantnost.
O svemu tome, ali prije svega o nedavno završenoj turneji Thrash of the Titans, koja je okupila vrhunska imena žanra i još jednom potvrdila Testament kao jedan od najmoćnijih koncertnih bendova današnjice, putem Zooma razgovarali smo s neuništivim Chuckom Billyjem nedugo nakon završetka navedene turneje. U nešto dužem i ugodnom razgovoru dotaknuli smo se i kreativnog procesa iza Para Bellum, kao i njihove ustrajne borbe da ostanu istinski relevantna sila u suvremenom metalu.
Chuck, iza vas je jedno prilično sadržajno razbolje, no krenimo s Thrash Of The Titans turnejom, gdje ste nastupali zajedno s bendovima Obituary, Destruction i Nervosa. Ista je nedavno završila i vratili ste se kući. Kako iz sadašnje perspektive gledaš na nju? Je li bila uspješna i jeste li se dobro proveli?
Rekao bih oboje. Turneja je bila prilično uspješna, a mi smo se definitivno odlično proveli. Svi su se bendovi jako dobro slagali, ekipe su odlično surađivale kako bi koncerti bili odrađeni na visokom nivou. Sva četiri benda bila su u dobroj formi, što se naravno odrazilo i na same nastupe, koji su tako, generalno gledajući, ispali sjajni. S dečkima iz Obituary smo prije toga dugo razmatrali mogućnost jedne ovakve turneje. Sada, kada se ona konačno i ostvarila, osjećam kako je doista bila jako uspješna, a bilo je i sjajno družiti se i provoditi vrijeme sa starim prijateljima.
Možeš li izdvojiti neki poseban nastup ili događaj tijekom Thrash of the Titans?
Pa, bilo ih je mnogo. U kratkom vremenskom roku nastupi su postali rutina, budući da su sve ekipe bile prilično uhodane. Sve se odvijalo na vrijeme, po planiranom rasporedu. Da, koncerti su bili odlični, samo ću istaknuti kako ne mogu izdvojiti niti jednog kojeg bih okarakterizirao lošim. Pretpostavljam da bi to bilo iduće pitanje, je li bilo loših. Doista nije, iako moram naglasiti da nikada nismo svirali toliko koncerata u tako kratkom razdoblju. Radilo se o 18 nastupa u 21. danu. Za nas, oldtimere, to je stvarno jako puno u tako kratkom vremenu! (smijeh) Međutim, čini mi se da je prošlo dosta brzo. Ispalo je da smo mnogo toga imali za odraditi tijekom dana, družiti se. I taj dio je postao rutina, ali s odličnom vibrom. Takva pozitivna atmosfera se obično odlično odrazi na kompletnu turneju, a to je ovdje definitivno bio slučaj.
Gledao sam vas na koncertu u Sloveniji. Je li ti on ostao u nekom posebnom sjećanju? Osim što te je izgovor imena grada malo namučio? (smijeh)
Eh da, toga se dobro sjećam, morao sam tražiti Stevea za pomoć! (smijeh) Ma kao što sam naglasio, svi su koncerti bili odlični i posebni na svoj način. Ponekad je jedino pitanje možemo li na određenom koncertu koristiti efekte s vatrom, kabuki padove, te sve ostale stvari koje naše nastupe čine specifičnima. Na nekima smo ograničeni s njihovom upotrebom budući da se može pojaviti problem u obliku, recimo niskog plafona na bini ili slično, pa nam taj grad ne dopušta. Podsjeti me, jesmo li koristili vatru u Ljubljani?
Jeste!
Onda odlično, doživio si sve što si trebao na našem koncertu! (smijeh) Mislim, općenito nismo znali kako će sve proći. Ljudi su nas gledali kako snimamo i objavljujemo zabavne videozapise na internetu, a prodaja ulaznica se značajno povećala kako je turneja odmicala. Na kraju veći broj nastupa je bio rasprodan, a dosta ih je bio jako blizu toga. Dakle, ukupno gledajući, mogu samo zaključiti kako je turneja dobila jako uspješan epilog.
Od 2017. godine do danas imao sam privilegiju gledati Testament čak četiri puta uživo, od toga tri puta u Sloveniji. Nekako vam Ljubljana sada postaje obavezna stanica na svakoj europskoj turneji, gdje se uvijek nađe i velik broj fanova iz Hrvatske?
Da, izgleda da je tako. Drago mi je što si nas gledao toliko puta. U tom razdoblju smo izdali i dosta nove glazbe, tako da je set-lista sigurno bila drugačija.
Točno, no kada smo već kod set-liste, činjenica da ovaj put niste izveli neke neizbježne klasike tipa Over the Wall bila je prilično iznenađujuća. S obzirom na veličinu i kvalitetu Testament kataloga, vjerojatno vam kreiranje set-liste predstavlja svojevrstan problem?
Uvijek je problem, no kada si već spomenuo Over the Wall, to je pjesma koju godinama kontinuirano izvodimo. Isti je slučaj i s Into the Pit i The New Order. Te stvari su inače uvijek dio naših nastupa. Međutim, kao što si i sam naveo, s obzirom na veličinu našeg kataloga, u nekom trenutku ih jednostavno moramo izvući van sa set-liste. Iako se radi o odličnim pjesmama, mi imamo i druge koje ne smijemo potpuno zapostaviti. To je težak dio u ovom poslu. Znam da su ovaj put uklonjeni Over the Wall, The New Order, The Preacher, The Haunting, tako da je od starih klasika ostao jedino Into the Pit. Ostatak set-liste uglavnom čine novije, aktualne stvari koje su nastale u posljednjih dvadesetak godina. Dakle ukratko, tu mislim na zastupljenost albuma koji su izašli nakon The Gathering.
Vaša je karijera već doista impresivno duga. Za razliku od mnogih bendova sličnog usmjerenja, koji tijekom godina prolaze kroz kreativne krize, prilagodbe trendovima i slično, kod vas toga jednostavno nema. Niste izdali niti jedan slab album. To je, kako god se pogleda, nepobitna činjenica.
Hvala, no sljedeći će biti užasan! (smijeh)
Definitivno ti ne vjerujem! (smijeh) Moram priznati da sam, zbog ranije spomenutih razloga i iskustva s drugim bendovima, bio pomalo skeptičan oko Para Bellum albuma. No ispostavilo se da je album više nego odličan jer je iznenađujuće energičan, povremeno izuzetno brz, a istovremeno svjež i potpuno relevantan. Zato, iskreno, više nemam pojma u čemu je vaša tajna.
Pa, definitivno je to skup pjesama koje se ističu same za sebe, ali mislim da je jedinstveno u tome što je Eric odradio stvarno dobar posao u aranžmanu. Mislio sam da će Para Bellum možda biti uvodna pjesma jer ima sve odlike za otvaranje albuma. No s druge strane, ispalo je da nam je fantastično poslužila u zatvaranju istoga. Eric je poredao sve pjesme, a kada sam prvi put vidio njihov redoslijed, činilo mi se da je Meant To Be stvar koja se trebala pojaviti negdje pri kraju. Nadalje, nikada nismo mislili da će For the Love of Pain biti pjesma koja će otvoriti album. Baš ni u kom slučaju nije tako izgledalo, inicijalni plan je bio Infanticide A.D. ili Para Bellum. Dakle, kada smo napokon složili cijelu sekvencu, koja je bila Ericovo djelo, stvarno je tečno tekla od početka do kraja. To je jedan od onih albuma kojega jednostavno možeš slušati od prve do zadnje sekunde, i onda ponovo, ispočetka. Još jednom napominjem, Eric je tu napravio odličan posao. Što je posebno bitno, ne dolaziš u napast da bi preskočio neku pjesmu u tom procesu preslušavanja.
Početak albuma, osobito prve tri pjesme, ističe se žestinom i izrazito brzim ritmom. Vjerojatno ćeš se složiti da u nekim trenucima zvuče gotovo kao death/black metal stvari. U cjelini gledano, moglo bi se reći da je ovo jedan od najraznolikijih Testament albuma do sada.
Slažem se. Ovdje je najbitnije naglasiti kako je Eric imao bubnjara s kojim može raditi na način koji njemu odgovara, a tu je Chris i vjerojatno proveo najviše vremena od svih bubnjara koji su pisali glazbu s Ericom. S druge strane, što se Erica tiče, mislim da je trenutno u osobno mnogo boljem životnom razdoblju, što se odrazilo na proces stvaranja ovog album. Dakle, možda je puno toga utjecalo, no najviše nekako to vrijeme provedeno zajedno s Chrisom. Jednostavno rečeno, bio je gladan, a Chris je samo zapalio tu vatru i svirao jako brzo. Kao što je svima poznato, Eric voli brzi ritam, a isto tako voli i black metal. Chris je dosta vremena provodio kod Erica, a oni bi samo pili, jeli dobru hranu, gledali horore i naravno, svirali. To je bilo to. Oni bi svirali i snimali apsolutno sve, svaku ideju. Prilično su se i zabavljali u toj stvaralačkoj fazi, ali je doista uloženo puno sati u svemu tome. Sjećam se kada sam prvi put čuo njihove snimke, meni je to djelovalo kao pravi produkt običnog jam sessiona. Međutim, na kraju, način na koji je Eric sve te ideje oblikovao u pjesme, s njihovim pravim feelingom, bio je jednostavno strašan! Ja sam se onda svakoj pjesmi posvetio individualno, vokalno ih obrađivao jednu po jednu, s pristupom koji mi je najviše odgovarao. S Para Bellum sam otkrio, to jest dobio potvrdu, da mi stvaranje glazbe i albuma nakon 38 godina još uvijek predstavlja pravi izazov u kojem pokušavam pronaći nove načine kako raditi stvari s onim što mi Eric daje da pišem. Stoga, u mnogim od ovih pjesama pronalazio sam različite teksture glasova, poput Room 117 ili Nature of the Beast. Na njima je to posebno evidentno. Možda zvuče gotovo previše mekano ili ležerno, ali tako je jednostavno izgledalo najbolje u tom trenutku za te pjesme. Nadalje, značajan dio toga je bio i pokušaj da Eric što više pjeva sa mnom, posebno na pjesmi For the Love of Pain, u kojoj je on zadužen za sve popratne black metal vokale. U biti, ja sam već odradio puno tih pozadinskih vrištećih vokala, ali onda sam rekao: “U redu Eric, ovo zvuči dobro, ali moraš i ti dati svoj doprinos, samo se nadovezati i usavršiti postojeće.” Sve u svemu, ispalo je iznenađujuće dobro. Odlično je odradio i taj dio posla, a kao što sam već naglasio, najbolje se osjeti na For the Love of Pain.
Nakon te black/death metal agresije u izvedbi Testamenta, dolazimo i do nečega sasvim drugačijeg, četvrte pjesme, Meant To Be. Radi se o baladi koja krene prilično blago, da bi se kasnije postupno razvila u snažniju, energičniju kompoziciju koja ipak zadržava prepoznatljive thrash metal odlike benda.
Za mene je Meant to Be stvar koja te odvodi na pravu svojevrsnu gitarističku avanturu. Kada sam počeo raditi na toj pjesmi, koja traje gotovo osam minuta, prva reakcija je bila „Dovraga, ovdje će biti jako puno teksta!“ (smijeh) Napisao sam ono što sam mislio da ću pjevati i ostatak ostavio otvorenim. Dakle da pojasnim, nisam se ni trudio napisati tekst, već samo neke vokalne melodije. Pustio sam ih prvo da sami odluče gdje će smjestiti pojedine solo dionice. I odradili su odličan posao, posebno Alex koji nas vodi na kroz tu gitarističku avanturu. Kada sam čuo prvu verziju pjesme, bez solo dionica, nije mi djelovala ništa posebno, pomalo su njeno snimanje i daljnji progres došli u pitanje. Međutim, čim je Alex ubacio svoj dio, sve je jednostavno dobilo svoj smisao, svoju posebnu vibru i atmosferu, što nas je i odvelo na spomenutu gitarističku avanturu. Smatrao sam da je to stvarno cool. Da, to je definitivno bio tip pjesme kakav nismo izvodili dugo vremena. S druge strane, čim sam je prvi put čuo u pravom izdanju, odmah je zvučala kao klasična Testament balada, onakve kakve smo snimali i izvodili u prošlosti.
Vaše balade su uvijek bile specifične, pogotovo iz aspekta kako se ovdje ipak radi o thrash metal glazbi. No do sada ste objavili već tri singla, a možda je i malo iznenađujuće što se Meant To Be nije našla među njima. Je li razlog tome dužina pjesme?
Pa, baš radimo na tome, to nam je budući singl. Pokušavamo ju skratiti na tri i pol minute koja će, u takvom obliku, biti radijska verzija. Dakle, trenutno ju pokušavamo plasirati na radio postajama aktivnog rocka. To traje već oko dva tjedna i za sada nam dobro ide, tako da je to nešto drugačije od onoga po čemu je Testament poznat u novije doba.
Ako mene pitaš, stvar definitivno ima potencijala za radijsku rotaciju, čime naravno možete doprijeti i do šire publike.
Točno, no s druge strane je prava šteta jer je tako teško izbaciti dio pjesme koja je, kao cjelina, po mom mišljenju, pravo malo remek-djelo koje smo kreirali. I to je bio najteži dio kada smo morali izbaciti pola pjesme. I to baš onaj najbolji dio, solo dionice na gitari! „Oh, čovječe, stvarno? Oh, dovraga!“ To je prva reakcija! (smijeh) Svi solo dijelovi moraju otići. „Oh, s***e. No dobro“. Dakle, tu pjesmu smo morali urediti između mene, Erica, Chrisa i Alexa, vjerojatno 10 do 15 puta samo zato jer se radilo o užasno izazovnom zadatku. „Oh, pa trebaju nam barem neke solaže!“, „Ne, radio stanice ih ne žele“, „Oh, samo vokali moraju biti izraženi“, „Nemoj prepoloviti stih“, „nemoj ovo, nemoj ono“. Samo da ti dočaram koliko je tu bilo dilema, užasno teško i zahtjevno. No na kraju smo došli do pristojnog radio edita koji je sadržavao po malo od svega. Nismo skratili strofe, ali solaže smo morali eliminirati. No u redu, tu su se ipak našle neke gitarske stvari koje te uvode u vokal. Ukratko, još uvijek sadrži Alexov uvod u glavni dio, ali ne i kompletan solo. No ponavljam, verzija je ispala prilično dobro.
Osim već spomenutog prvog singla Infanticide A.D., koji se tematski bavi problematikom moderne tehnologije i njezina utjecaja na čovječanstvo, meni je druga najupečatljivija pjesma upravo naslovna, Para Bellum. Poruka latinske izreke “Si vis pacem, para bellum” jasna je i izravna, a budući da si ti autor stihova, možeš mi reći čime je točno ova pjesma bila inspirirana?
Što se tiče teksta, Alex i ja smo napisali tu pjesmu. I zapravo je inspirirana pobunom 6. siječnja (neredi u zgradi američkog Kapitola 2021. godine, op.a.). Tu je značenje fraze „ako želite mir, pripremite se za rat“. Ona je ubačena tamo bazirajući se na…ako poslušaš stihove o tome kako rulja juri na vrata, penje se po zidovima i nameće svoju volju, tu se sve vrti oko navedene pobune i njihove tadašnje invazije na ljude. Smatram da smo Alex i ja sasvim solidno obradili navedenu temu. Imao sam samo naslov Para Bellum, ali nisam znao u kojem će me pravcu on odvesti, osim da će se baviti ratom. Onda smo Alex i ja sjeli i rekli: “Dobro, što je s pobunom? To bi mogao biti naš rat.“
Već smo nekoliko puta istaknuli koliko je novi bubnjar Chris Dolas utjecao na stvaranje ovog albuma, a za mene je osobno jedno od najvećih iznenađenja cijelog izdanja. Bend je ranije surađivao s nekima od najistaknutijih bubnjara metal scene, Geneom Hoglanom, Daveom Lombardom i Paulom Bostaphom, no Chris je svoj posao odradio izvanredno. Riječ je o relativno manje poznatom glazbeniku koji, usporedbe radi, nije bio ni rođen u vrijeme kada ste objavili album Demonic!
Da, to je i neka naša interna šala, on se rodio dok smo mi pisali materijal za album The Gathering! (smijeh) U svakom slučaju, jako smo zadovoljni načinom na koji je Chris ušao u bend, bio je od enormnog značaja u procesu pisanja. Osim toga, svojom osobnošću odlično se uklopio, pokazao odlike pravog timskog igrača. Bio je fenomenalno pripremljen, čak mi se čini da je bolje upoznat s Testament materijalom nego i mi sami! (smijeh) Eric posjeduje svoj studio kod kuće, a Chris se odlično snalazi s Pro Tools i Logic Pro programima za snimanje i uređivanje. Već smo napomenuli, njih dvojica savršeno funkcioniraju kao tim, što su sada i potvrdili postavljajući temelje za Para Bellum album. Chris je inače diplomirao na Berklee College of Music, tako da on, Steve i Alex stalno koriste svoj glazbeni žargon. „Znaš, to je ovo, to je ono“, a iz moje perspektive radi se o gomili s***a koje uopće ne razumijem! (smijeh)
S obzirom na dugu i utjecajnu karijeru Testamenta, kako danas gledaš na termin „Big 4“, koji naravno označava četiri najutjecajnija i najvažnija thrash metal benda svih vremena?
Iskreno, nitko više i ne zna što taj termin točno znači. Ljudi ga interpretiraju na različite načine. Je li to velika četvorka u fazi kada je ovaj pravac bio skroz vruć, kada su najveći bendovi prodavali milijune kopija albuma? Ili se radi o velikoj četvorki koja je započela tu eru? Tu bi jednostavno trebala biti neka određenija definicija. Ovdje moram spomenuti Exodus, koji vjerojatno nisu prodali sve te milijune ploča, ali su zato inspirirali Slayer, Metallicu i slične na samom početku žanra. Odnosi li se to na prva četiri ili komercijalno najuspješnija četiri benda? Sve ovisi o tome kako gledaš na tu situaciju i značenje termina. Iz aspekta financijskog uspjeha, navesti Metallicu, Slayer, Anthrax i Megadeth je u redu. Među prva četiri, koji su pokrenuli scenu, tu se jednostavno mora naći mjesta i za Exodus. Oni su ipak s Metallicom započeli čitavu stvar. Mi smo ponosni što pripadamo eri u kojoj se sve to pokrenulo. Ne zanima nas nikakva kompetitivnost, ali mi jednostavno dolazimo iz tog razdoblja. Događanja na toj sceni su nas inspirirala i ohrabrila kako bismo krenuli svojim putem, a sve je rezultiralo da smo tu gdje jesmo i danas.
Ponovo ću naglasiti vašu iznimno dugu i uspješnu karijeru. I, naravno, moram vam postaviti jedno generičko, ali neizbježno pitanje: postoji li pjesma, s bilo kojeg albuma u vašoj diskografiji, koja vam ima neko posebno značenje? Nešto na što ste najponosniji, svojevrsni osobni vrhunac?
Rekao bih vjerojatno Native Blood, jer smo ipak za tu pjesmu snimili video spot koji je vrlo snažan i moćan, a snimljen je na našem rezervatu i na imanju kojeg posjedujemo. U samom videu uključena je čitava moja obitelj, moje pleme i cijela lokalna zajednica (Chuck Billy je pripadnik plemena Pomo, op.a.). Iz tog razloga mi Native Blood puno znači. Uvijek mi predstavlja posebno zadovoljstvo kada je izvodimo, jako je moćna.
Uz nju, tu je i Trail Of Tears, dakle dvije pjesme u koje ste zapravo uključili dijelove svoje baštine i čak dobili neka priznanja, zar ne? Mislim da je bio proglašen najboljim glazbenim spotom na Američkom festivalu indijanskog filma (American Indian Film Festival) 2012. godine?
Da, to je manifestacija u San Franciscu, održava se svake godine. Bilo je sjajno, jako sam ponosan!
Vrijeme predviđeno za ovaj intervju nam polako ističe. Turneja je završila, novi album je vani. Zvuči pomalo neobično, ali čuo sam da već imate neke nove pjesme za sljedeći album, za koji si mi ranije rekao da će biti jako loš! (smijeh)
Točno, trenutno pišemo neke u****e pjesme! (smijeh)
Malo je prerano za točne prognoze, ali pretpostavljam da će taj novi album vjerojatno biti objavljen 2027. ili 2028. godine?
Vjerojatno 2027. Ali znaš, razlog zašto smo tako brzo počeli raditi je taj što je sve sa snimanjem Para Bellum prošlo tako dobro i glatko, pa smo jednostavno uzbuđeni što se možemo vratiti i samo nastaviti pisati. Već imamo nekoliko spremnih pjesama. Ukratko, to je tako, Eric i Chris imaju vremena, njihova povezanost je i dalje prisutna, što treba iskoristiti i nastaviti pisati novi materijal.
Imaš li još kakvih konkretnih planova za blisku budućnost?
Do sljedeće godine nemamo ništa u planu. Odradit ćemo neke turneje u Americi, to sada pokušavamo dogovoriti. To je prvo što nam slijedi, a onda kreće sezona europskih festivala. Mislim da ćemo sljedeće ljeto u Europu otići dva puta. Nakon toga ćemo vidjeti kakve su mogućnosti, što se otvara i kamo možemo ići. Nismo već dugo posjetili Aziju, Japan. Opet je aktualna i tema o novoj turneji po Južnoj Americi. Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati.
Na samom kraju, kao što sam vam rekao, imam osjećaj da je na vašem koncertu u Sloveniji polovica publike došla iz Hrvatske. Kakva bi ti bila završna poruka vašim fanovima?
Uvijek je zadovoljstvo znati da nas ljudi još uvijek dolaze podržati, kako stariji tako čak i sjajni novi obožavatelji. Sjajno je što su i Testament i heavy metal još uvijek veliki dio te glazbene scene. Hvala vam svima!
TESTAMENT 2025:
• Chuck Billy (vokal)
• Alex Skolnick (gitara)
• Eric Peterson (gitara)
• Steve Di Giorgio (bass)
• Chris Dovas (bubnjevi)
TESTAMENT DISKOGRAFIJA (studijski albumi):
• The Legacy (1987)
• The New Order (1988)
• Practice What You Preach (1989)
• Souls of Black (1990)
• The Ritual (1992)
• Low (1994)
• Demonic (1997)
• The Gathering (1999)
• First Strike Still Deadly (2001)
• The Formation of Damnation (2008)
• Dark Roots of Earth (2012)
• Brotherhood of the Snake (2016)
• Titans of Creation (2020)
• Para Bellum (2025)
Naslovna fotografija: Carlos Pupo
