Svaki mineral ima neku ulogu u ljudskom organizmu, a kada je riječ o željezu tu se radi o esencijalnom mineralu čija je glavna funkcija sudjelovanje u stvaranju hemoglobina, proteina u crvenim krvnim zrncima. Uloga hemoglobina je da stanicama prenosi kisik iz pluća do svih dijelova tijela. Osim toga, željezo je sastavni dio mioglobina, proteina u mišićima, i sudjeluje u brojnim enzimskim reakcijama koje su ključne za energiju i metabolizam.
Postoje dvije vrste željeza – ono koje je prisutno u hrani životinjskog porijekla (crveno meso, perad, riba) i ono koje se nalazi u biljnim izvorima. Željezo koje se nalazi u hrani životinjskog porijekla učinkovitije se apsorbira, od željeza koji se nalazi u biljnoj hrani.
Apsorpcija željeza odvija se u tankom crijevu, a proces se regulira prema potrebama organizma. Ključni protein koji regulira apsorpciju željeza je hepcidin, hormon kojeg luči jetra. Kada su zalihe željeza u tijelu visoke, razine hepcidina rastu, smanjujući apsorpciju željeza. Suprotno, kada je organizmu potrebno više željeza, razina hepcidina pada.
Faktori koji utječu na iskoristivost željeza
Znate li da vitamin C poboljšava apsorpciju željeza iz povrća pretvarajući ga u oblik koji tijelo najlakše može iskoristiti? Isto tako, kiselost želuca pomaže u apsorpciji željeza. No, s druge strane postoje neki elementi koji smanjuju njegovu apsorciju. Primjerice, fitati – element koji se nalazi u integralnim žitaricama i mahunarkama, kao i tanin – element koji se nalazi u kavi i čaju. Iako je važan za zdravlje kostiju, i veće količine kalcija mogu ometati apsorpciju željeza iz hrane.
Potrebe za željezom variraju ovisno o dobi, spolu i fiziološkom stanju: žene u reproduktivnoj dobi imaju veće potrebe zbog gubitka željeza tijekom menstruacije, trudnice trebaju dodatno željezo za podršku razvoju fetusa i povećanju volumena krvi, dojenčad i djeca trebaju željezo za pravilan rast i razvoj. Manjak željeza najčešći je nutritivni deficit u svijetu i može dovesti do anemije uzrokovane nedostatkom željeza. Simptomi uključuju umor, slabost, blijedu kožu, vrtoglavicu i oslabljeni imunitet, a stanje se može utvrditi jednostavno – kontrolnim vađenjem krvi.
Svijest o važnosti željeza za ljudsko zdravlje razvijala se postupno kroz povijest, ali ključni koraci u razumijevanju njegove uloge vraćaju nas u 18. i 19. stoljeće, zahvaljujući napretku u znanstvenim metodama i istraživanjima.
Već u staroj Grčkoj i Rimu, liječnici poput Hipokrata i Galena primijetili su povezanost između krvi i vitalnosti. Iako nisu razumjeli kemijsku ulogu željeza, preporučivali su konzumaciju određenih namirnica bogatih željezom za oporavak.
Švedski kemičar Georg Brandt (1694. – 1768.) otkrio je osnovna svojstva željeza u 18. stoljeću, ali tek su kasniji istraživači uspostavili poveznicu između željeza i krvi. Francuski liječnik Pierre Blaud 1832. godine razvio je poznate Blaudove pilule (željezo-sulfatne tablete) za liječenje anemije, što je bio značajan korak u primjeni željeza u medicini. U 19. stoljeću, istraživači poput Friedricha Ludwiga Hünefelda (1840.) identificirali su hemoglobin, protein u krvi koji sadrži željezo. Ovo je bio ključni trenutak za razumijevanje kako željezo pomaže prijenosu kisika u tijelu. Tijekom 20. stoljeća, istraživanja su pokazala da željezo igra ključnu ulogu u mnogim enzimima i metabolizmu. Napredak u biokemiji i molekularnoj biologiji omogućio je detaljnije razumijevanje mehanizama apsorpcije, skladištenja i regulacije željeza. Također je otkriven hormon hepcidin (2000. godine), koji regulira razinu željeza u tijelu.
Osobe s niskom razinom željeza trebale bi slijediti preporuke za povećanje unosa i apsorpcije željeza kroz prehranu i, prema potrebi, suplementaciju.
Vitamin C je ključan
Dakle, kako bi povećali apsorpciju željezna, treba jesti hranu bogatu vitaminom C uz obrok koji je bogat ovim mineralom. Primjerice špinat začinjen s limunovim sokom ili grah salata s paprikama. Obroci koji obiluju željezom su: govedina, janjetina, svinjetina. Zatim željeza ima u piletini, puretini, tunjevini, lososu, školjkama, dagnjama. U povrću ga nalazimo u mahunarkama, špinatu, kelju, blitvi, smjemenkama bundeve, sezamu, bademima, suhom voću ili obogaćenim žitaricama – pahuljice, kruh, tjestenina.
Ako se željezo uzima kao dodatak prehrani treba ga uzimati u obliku željezovog sulfata, fumarata ili glukonata, i to na prazan želudac s čašom vode i vitaminom C. Konzumaciju ovu minerala treba izbjegavati s mliječnim proizvodima, čajem ili kavom. Ako se pri tome javi zatvor i mučnina, potrebno je potražiti liječnički savjet i prijeći na neke prilagođene ili blaže oblike dodataka (npr. željezo s postupnim otpuštanjem). Terapija može trajati mjesecima.
Manjak željeza nosi niz simptoma
Uglavnom, manjak željeza može uzrokovati niz simptoma koji se javljaju postupno kako se rezerve željeza u tijelu smanjuju. Simptomi se razlikuju ovisno o težini deficita i stupnju anemije. U blažim slučajevima oni mogu biti suptilni ili neprimjetni, dok teži manjak može značajno utjecati na kvalitetu života. Jedan od najčešćih simptoma je smanjena sposobnosti krvi da prenosi kisik u tijelo, pa se osoba može osjećati iscrpljeno čak i nakon lakših aktivnosti.
Koža, unutarnja strana usana i nokti mogu kod manjka željeza biti neobično bijele boje, a kako srce radi jače kako bi kompenziralo smanjeni prijenos kisika, osoba može osjetiti njegov rad ili nepravilne otkucaje.
Manjak željeza može utjecati i na cirkulaciju, a to se manifestira kao osjećaj hladnoće u rukama ili nogama. Mozak u takvim slučajevima dobiva manje kisika, pa osoba može patiti od osjećaja vrtoglavice, slabosti ili čestih glavobolja i teže joj se fokusirati. Nokti su lomljivi, a kosa sklona pojačanom opadanju zbog smanjenog dotoka hranjivih tvari. Osobe s teškim manjkom željeza mogu razviti potrebu za žvakanjem neobičnih tvari poput leda, gline, zemlje ili papira. Jezik može biti bolan, gladak i natečen, a mogu se javiti i pukotine u kutovima usana. Kod ovakvih simptoma važno je odmah posjetiti liječnika i provjeriti razine željeza: rano prepoznavanje i liječenje manjka željeza može spriječiti daljnje komplikacije i poboljšati kvalitetu života.
