Ovog ljeta Vlada je predstavila prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, a prema riječima ministra graditeljstva i državne imovine Branka Bačića radi se o zakonu koji prvi puta definira održavanje i upravljanje višestambenim zgradama. Već se puno govorilo o novostima koje predviđa ovaj Zakon, a koje se odnose na ograničavanje prenamjene stanova u turističke apartmane i druge oblike kratkoročnog iznajmljivanja. No, s ovim Zakonom zgrade koje žele ugraditi lift (tzv. prva ugradnja) – od sada će moći računati na novac države.
Interesiralo nas je koliko je takvih zgrada koje bi mogle ugraditi lift i koliko su se do sada objekti odlučivali za takve intervencije.
U Rumatu, najvećem riječkom upravitelju u Rijeci, vele nam da prema nekim procjenama u Republici Hrvatskoj postoji oko 17.000 zgrada koje bi, obzirom na katnost (P+3 ili više) imale potrebu ugraditi dizalo. No, dalje ističu da bi se ova tematika trebala promatrati kroz prizmu četiriju faktora; radi se o zakonskoj regulativi, financijama, tu su imovinsko-pravni odnosi i na kraju dolaze tehničke mogućnosti.
Ugradnja lifta od 60.000 eura
– Kakav takav zakonodavni okvir za ugradnju dizala već i sada postoji kroz Zakon o vlasništvu te pravilnike i norme koje reguliraju područje platformi i dizala, tako da s novim pravnim okvirom kroz lex specialis ne očekujemo neke drastične promjene. No, posebno ograničavajući faktor su svakako financije jer prva ugradnja dizala s otprilike pet stanica košta oko 60 tisuća eura. No, ujedno takve zgrade (manje katnosti) nerijetko imaju i druge probleme-stare i dotrajale krovove, derutne fasade, a popravak tih dijelova, trebao bi biti prioritet kod ulaganja. Nadalje, suvlasnici nemaju razvijenu svijest ili razumijevanje da bi danas realna visina pričuve trebala biti viša od 1 eura/m2 korisne površine njihova posebnog dijela za bilo kakva ozbiljnija održavanja ili ulaganja, saznajemo od Rumata.
Nadalje, za ovakve projekte treba dignuti kredit, ali zlatno doba povoljnih kamatnih stopa daleko je iza nas.
-Do prije COVID epidemije kamatne stope za kreditiranje zgrada bile su ispod 2 posto, a danas se u pravilu kreću iznad 4,10 posto, što suvlasnike zgrada udaljava od ugradnje dizala čak i ako je projekt „zapakiran” u sufinanciranje tzv. „dubinske” obnove zgrade putem Ministarstva graditeljstva i Fonda za zaštitu okoliša, odnosno kroz spomeničku rentu, kao još jednu mjeru jedinice lokalne samouprave, dalje se navodi.
I sada dolazimo do trećeg aspekta. Radi se o imovinsko-pravnim odnosima, a koje podrazumijevaju dostatnu suglasnost suvlasnika zgrade za prvom ugradnjom dizala u stubištu.
-Osim toga stvar se može zakompicirati kada ste prisiljeni ići na ugradnju vanjskog, fasadnog dizala čime izlazite iz tlocrtnog gabarita zgrade pa za takvo osim što treba izraditi građevinsku dozvolu treba ishodovati niz drugih dokumenata, osobito ako se projektom zadire u tuđu česticu. Naime, nema svaka građevina okućnicu, ponekad čak niti minimalan metar, navodi se.
I tehnički uvjeti
U konačnici, naglašavaju u Rumatu, treba zadovoljiti tehničke uvjete za takvo što. Zgrada mora imati npr. trofazni strujni priključak, mogućnost kopanja okna u temelju i slično odnosno prostorne mogućnosti ugradnje dizala unutar hodnika (praktični minimum prostora bi bio oko 140×130 cm, nadvišenje kabine iznad zadnje stanice 3 metra…).
-Zato je takvih investicija i do sada bilo malo, a u kontaktu s tvrtkama za održavanje dizala iste su bile rezervirane za privatne višekatne kuće, vile i naravno novogradnje, zaključilo se.
