Mauro Staraj, poznati liburnijski kantautor, po prvi puta će se predstaviti publici i kao pjesnik. Naime, izašla je njegova zbirka poezije “Vreme kroz prsti”, čija je promocija i koncert zakazan za petak, 23. kolovoza 2024. godine na Crekvini s početkom u 21 sati. Kao autor i izvođač, ovaj peterostruki pobjednik festivala ČAnsonfesta i zagovaratelj ča dijalekta, povest će ovog puta posjetitelje na jedno posebno emocionalno putovanje, uz pratnju glazbe, glazbene goste i baladne stihove inspirirane životom. Ususret ovom događaju, gdje će publika moći uživati u jednom potpuno drugačijem koncertu, razgovarali smo s autorom ovog djela.
Predstavljate se javnosti sa zbirkom pjesama “Vreme kroz prsti”. Koliko dugo ste radili na ovom djelu, kako je sve započelo, sjećate li se prve pjesme koju ste napisali?
Zbirka “Vreme kroz prsti” nastajala je godinama, iako nisam odmah znao da će završiti kao knjiga. Sve je počelo slučajno, nakon jednog susreta s gospođom Cvjetanom Miletić, koja me potaknula da svoje stihove skupim na jedno mjesto. Prva pjesma koju sam napisao bila je u mojim ranim godinama, u pubertetu, negdje u 12. godini kada sam i okupio prvi band, Faloti, kad sam tek počinjao istraživati svijet i sebe u njemu. Ta pjesma je bila iskra koja je zapalila cijeli ovaj proces, i iako tada nisam mogao zamisliti da će sve to otići ovako daleko, drago mi je da je put krenuo upravo tim smjerom.
Jeste li odmah znali da je to tek početak jednog putovanja i da ćete na kraju sve objediniti u zbirku ili je ta ideja došla naknadno?
Iskreno, u početku nisam razmišljao o zbirci. Pisao sam iz potrebe da izrazim svoje misli i osjećaje, a ideja da sve to objedinim u knjigu došla je kasnije, uz poticaj gospođe Cvjetane koja je postala i urednica knjige. Kada sam se osvrnuo na sve te pjesme, shvatio sam da one zajedno čine jednu cjelovitu priču, priču mog života i vremena koje (pre)brzo prolazi.
Neke pjesme su uglazbljene. Da li i kada ih pišete već znate da će biti tako ili se to tek kasnije pokaže da stihovi zapravo imaju potencijal i za takvu prezentaciju?
Neke pjesme od samog početka dolaze sa svojim melodijama, kao da stihovi i glazba idu ruku pod ruku. No, ima i onih koje nastanu samo kao tekst, a tek kasnije, kroz proces stvaranja, shvatim da ti stihovi imaju potencijal za glazbenu prezentaciju. Sve ovisi o inspiraciji u trenutku, ali često volim reći da gdje nešto ne mogu izreći riječju – kažem to glazbom.
Imate li omiljenu pjesmu? Koji su to versi i kome su posvećeni?
Jako mi je teško reći koja mi je najdraža pjesma, jer svaka od njih je odraz mene, mojih misli i stavova u vremenu u kojem je pisana. Svaka nosi svoju priču i svoje emocije. Ali ako baš moram izdvojiti jednu, onda bi to bila *Ako jutra oči ne otpren*, pjesma s kojom sam pobijedio na Čansonfestu 2017. godine. Ta pjesma govori o zahvalnosti prema svemu što me okružuje, posebno o ljubavi prema kraju u kojem živim i ljudima koji me okružuju. To je pjesma o sreći i unutarnjem miru, o osjećaju duboke zahvalnosti i da, ako sutra odem, odlazim sretan i ispunjen jer sam imao privilegiju biti rođen baš tu gdje jesam. Sjećam se da sam tu pjesmu napisao u hipu, sjedeći na stijeni kraj mora, dok sam mislio – “Isuse, kako je nama ovdje lijepo!” Taj trenutak mi je zauvijek ostao u sjećanju.
S obzirom na naziv zbirke, razmišljate li često o prolaznosti vremena, koji su to trenuci kada nam ono doista prolazi kroz prste…
Da, prolaznost vremena je nešto o s čime se cijeli život borim i nikako ne mirim, haha. Naziv zbirke *Vreme kroz prsti* savršeno oslikava osjećaj da nam vrijeme doslovno klizi kroz ruke, kao pijesak. Ti trenuci su često oni kada shvatimo da su nam najvažniji trenuci u životu, a da smo ih možda zanemarili ili nismo dovoljno cijenili dok su se događali. Mislim da su to trenuci kada smo s voljenima, kada dijelimo smijeh, tugu, kada se na trenutak zaustavimo i osvijestimo prolaznost svega oko nas.
Što vas pokreće, inspirira? Što poručujete ovim djelom?
Najviše me pokreće život sam – njegova ljepota i surovost, svakodnevni trenuci, ljudi koje susrećem. Inspiriraju me ‘mali’ ljudi i njihove priče, one jednostavne stvari koje nas sve povezuju. Ovim djelom želim poručiti da treba cijeniti trenutke, da treba zadržati jednostavnost i iskrenost u svijetu koji previše često juri prema nečemu neuhvatljivom. Naša je snaga u tome da ostanemo povezani sa sobom i drugima, da ne zaboravimo tko smo.
Pišete na čakavskom dijalektu. Zašto ča, je li to zapravo puno kompliciranije od pisanja na standardnom jeziku?
Čakavština je moj materinji jezik, jezik kojim mislim, dišem i živim. Pisanje na čakavštini za mene nije kompliciranije – dapače, to je prirodniji proces jer se osjećam najviše povezan s njom. Na taj način želim očuvati naš jezik, našu besedu i kulturu, iako je možda teže za one koji nisu iz ovih krajeva, ali vjerujem da ljepota čakavštine može doprijeti do svakog srca. Baš zbog toga smo ispod svake pjesme stavili prijevod riječi na hrvatski standard, da je svi mogu razumjeti.
Za sve one koji bi htjeli kupiti zbirku, to mogu – gdje?
Zbirku će se u početku moći kupiti samo na promocijama i putem webshopa na www.maurostaraj.com, a nakon prvog vala promocija i u knjižarama koje će također biti navedene na službenoj web stranici i mojim društvenim mrežama. Veselim se svakom čitatelju koji odluči zakoračiti u ovaj svijet stihova na čakavštini.
Kako provodite slobodno vrijeme, što trenutno čitate?
Slobodno vrijeme najradije provodim s obitelji, u krugu svoja dva sina blizanca i supruge Martine. Imam jako malo slobodnog vremena, pa kad se baš dogodi da imam ono malo vremena za sebe, volim se povući u prirodu te biciklirati obližnjim šumama i brdima, ili jednostavno uživati u tišini. Trenutno čitam jednu knjigu za djecu kao inspiraciju za vlastiti projekt, jer mi je velika želja napisati dječju knjigu dok su moja djeca još mala. Posljednje što sam pročitao je nova knjiga Ante Tomića, ‘’Nada’’ i mogu reći da mi se jako svidjela.
Planovi za dalje…
Planova je mnogo, a najviše me trenutno veseli rad na novom albumu s mojom La Bandom, dečkima s kojima godinama dijelim pozornicu i sve oko nje. Osim toga kao što sam već prije napomenuo, radim na dječjoj knjizi, što je projekt koji mi je izuzetno važan. Vjerujem da će i album i knjiga donijeti nešto novo, ali ujedno zadržati ono najbolje iz svega što sam do sada stvarao. Radujem se svemu što dolazi!
(foto: privatna zbirka – Vivana Lokmer Šulina i Žan Beti)
